Od 5. do 7. veljače u samostanu školskih sestara franjevki u Bijelom Polju u blizini Mostara održana je druga po redu konferencija za pastoral mladih na temu „Izazov biti i o(p)stati na svome“. Na konferenciji je učestvovalo 60-ak sudionika. Sama organizacija konferencije bila je potaknuta gorućim pitanjem u našoj domovini o kojem se jako malo priča, a to je trend odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine u inozemstvo nadajući se boljem životu.
Prvi dan konferencije započeo je svetom misom koju je predvodio biskup za mlade, mons. Marko Semren, a propovijed je održao vikar mostarske nadbiskupije, Željko Majić. Nakon otvaranja konferencije i uvodnog pozdrava u ime Organizacijskog odbora prof. dr. Šime Maršića, voditelja Ureda za mlade BK BIH, uslijedilo je predavanje prof. dr. Bože Goluže. Profesor Goluža je istaknuo povijesnu pozadinu današnjeg stanja društva u BiH, ali je i naglasio da ne možemo tek tako odbaciti državu u kojoj smo rođeni i koja nam je usprkos svemu opet toliko toga pružila. Upozorio nas je da svatko od nas treba prema tome osjećati odgovornost i da je na neki način odlazak iz BiH neodgovorno ponašanje nas samih jer ne možemo tek tako otići, a ne potruditi se biti promjena koju kao prvo želimo biti u državi u kojoj smo rođeni. Prvi dan smo zaključili, ali i drugi dan započeli cjelonoćnim klanjanjem.
Program drugog dana bio veoma sadržajan i zanimljiv. Ono što je sigurno animiralo sve sudionike je debata na temu: „Ostati ili otići?“ Dvije tročlane debatne skupine su iznijele veoma snažne argumente i za ostanak i za odlazak. Debata je omogućila da sudionici sagledaju stvari iz različitih kutova, kao i da o tome diskutiraju tijekom rada po grupama koji je uslijedio. Ono što se sigurno iz ovoga moglo zaključiti jest da stvari nikad nisu crne ili bijele, svatko za sebe u konačnici mora donijeti odluku koja će odgovoriti na glavno pitanje same debate. Debata je završila iznošenjem zaključaka koje je svaka grupa donijela. 
Poslijepodne su obilježila izlaganja četiri primjera dobre prakse u BiH. Ovi primjeri su pokazali da se još uvijek mladi u ovoj državi mogu samoostvariti i utjecati na njen napredak. Ti svijetli primjeri su Katolički školski centri, Nadbiskupijski centar za pastoral mladih, projekt Osposobljavanje za rad i samozapošljavanje u poljoprivredi, te Vijeća mladih. Zadnji dan konferencije je bio obilježen svjedočenjima mladih, uspješnih ljudi koji su odlučili ostati, te se nadaju i opstanku u BiH. Prvi među njima je bio djelatnik Nadbiskupijskog centra Ivica Kustura koji je iako trenutno ne živi u rodnom mjestu odlučio ostati u svojoj domovini gdje je zasnovao obitelj. Nakon njega zanimljivo svjedočanstvo je imala Darija Sesar, župljanka župe Bijelo Polje. Budući da je proputovala više od 20 zemalja iznijela je mišnjenje da mi u BiH možemo itekako biti zadovoljno onim što imamo, jer je ona u svom životu vidjela daleko siromašnije države u kojima ljudi doslovno žive boreći se za vlastitu egzistenciju, a na njima se vidi da su usprkos svemu sretni, što je sami dokaz da materijalno bogatstvo ne može kupiti ono najbitnije u životu, a upravo to najbitnije mi možemo imati u svojoj domovini. Darija je istakla da mi mladi nismo budućnost, mi smo sadašnjost. Mi imamo mogućnost i odgovornost da sad svojim djelovanjem mijenjamo ovo društvo. Ne smijemo biti pasivni, u svakom trenutku moramo dati svoj maksimum i na taj način ćemo sigurno biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Zar možemo otići, a da prethodno ne damo sve od sebe? Na kraju su na red došli mladi i obrazovani ljudi, Jozo Miletić i Monika Malbašič koji su svoje znanje stečeno u ovoj državi odlučili usmjeriti za njezinu izgradnju. Zajedno su pokrenili poljoprivredno obiteljsko gospodarstvo u malom mjestu Kornica u općini Šamac.
Nakon čitanja proglasa konferencije sudionici su se uputili u u župnu crkvu Presvetog Srca Isusova u Bijelom Polju. Svetu misu je predvodio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto. U svojoj propovijedi je istaknuo da zemlja u kojoj su rođeni je zemlja u kojoj Bog želi da se ostvare i da tu činjenicu ne zaborave tako lako. Sama konferencija je omogućila da se svi sudionici koji inače rade s mladima zapitaju koliko su dosad doprinijeli svojoj domovini i da shvate koliki utjecaj imaju, koji vrlo često ne koriste. Na kraju, sve počinje od pojedinca, jedna osoba može učiniti razliku, bolje rečeno jedna oduševljena osoba može oduševiti još mnogo pojedinaca.
Doris Trogrlić
