"FRAMA VITEZ – SAN ILI STVARNOST!"
Nedostatak perspektive, bilo kakve prilike za učenjem i napredovanjem, besciljnost, izgubljenost, osjećaj skučenog prostora iz kojeg ne vidite van. Ovako bi se ukratko mogla opisati atmosfera koja je vladala u Vitezu u ratno i poratno vrijeme.
Prije točno 20 godina pokrenuti ozbiljniji rad s mladima koji podrazumijeva njihov angažman i napredovanje bilo je na nivou znanstvene fantastike. Te ratne 1994. godine, premješten sam iz župe Tolisa u Vitez, u kojem se na svakom koraku još uvijek osjećao dah rata, ali i posljedice koje poratni period donosi sa sobom, iskrivljena slika svijeta i životnih mogućnosti, poremećena mjerila vrijednosti, bezvoljnosti, besciljnosti, izgubljenosti i osjećaj skučenog prostora. Na zamolbu tadašnjeg ravnatelja Srednje škole “Vitez” gospodina Zlatka Glada, počeo sam predavati vjeronauk i latinski jezik. To je bila odlična prilika sresti se s mladima župe Vitez i s njima kontinuirano razgovarati. U razgovorima s mojim kolegama fra Robertom Jolićem, fra Ivicom Matićem i fra Ivicom Jagodićem, rodila se ideja o osnivanju Franjevačke mladeži, koja je u to vrijeme u svijetu uživala posebnu veliku popularnost i pažnju.
Početkom svibnja 1995. godine moj školski kolega fra Robert i ja smo za mlade framaše organizirali prvo putovanje izvan Srednje Bosne i to u Međugorje, s prenoćištem u selu Kongora. Na tom putovanju konačno odlučujemo osnivati Franjevačku mladež u Vitezu. Povratkom u Vitez skupina mladih, uglavnom gimnazijalaca iz Viteza, pokreće Framu čiji rad počinje susretima u filijalnoj crkvi na Dubravici. U početku je većina aktivnosti Franjevačke mladeži uglavnom bila vezana uz crkvu i liturgiju, što je pokazalo da mladi imaju svojih potencijala. S vremenom je broj mladih koji su se željeli priključiti ovom pokretu rapidno rastao, pa se javlja potreba za što boljom organizacijom samog bratstva. Tada nastaju sekcije za liturgiju i kazalište, te sekcija za humanitarni rad. Plodovi ovakvog načina rada s mladima počinju se vrlo brzo očitovati, jer broj mladih na svetim misama je rastao, nastaju prve kazališne predstave, duhovni život mladih vidno se mijenjao iz dana u dan.
Prva velika predstava „Večer Tina Ujevića“ odigrana je u Vitezu krajem 1995. godine na oduševljenje publike koja je bila željna ovakvih događaja. Unatoč teškim prilikama i uvjetima u kojima se radilo, ova predstava nije bila samo amatersko djelo mladih entuzijasta. Mladi framaši radili su uz pomoć i opaske zeničkog glumca Ištvana Gabora. Nakon toga u Vitezu je organiziran veliki koncert franjevačkog bogoslovnog sastava VIS„Jukić“. Plato ispred kina u Vitezu bio je premali da primi sve koji su htjeli čuti naše fratre kako pjevaju i sviraju. U to vrijeme mladi dobijaju ključnu ulogu u kulturnom životu Viteza. Nakon svih ovih uspješnih događaja Frama je počela rasti svakodnevno, u nekim je trenucima broj članova premašio 250 mladih koji su bili aktivno uključeni u rad Frame i sve njezine aktivnosti.
Nakon prve uspješnice, počinje priprema druge velike predstave. Po mom skromnom sudu, jedne od najboljih. Uhvatiti se u koštac s velikim djelom Mile Budaka „Ognjište“ izazov je i profesionalcima, a kamoli nama amaterima. Framaši, puni entuzijazma, uspješno su uprizorili ovo velebno djelo u viteškom kinu gdje je pred Božić odigrana prva premijera. Neopisiv osjećaj uspjeha, ali i oduševljenja publike. Predstava je izvođena tri puta za redom, uvijek pred punom dvoranom. Nerijetko se tražila karta više. Ubrzo su krenula gostovanja u okolnim župama: Busovača, Novi Travnik, Žepče i na kraju poziv na susret amaterskih kazališta u Hercegovcu kod Bjelovara, gdje smo proglašeni najboljom amaterskom skupinom te godine.
Sredinom 1996. godine organiziran je prvi regionalni susret Frame u Vitezu, na Kalvariji. U to vrijeme nastaje Frama Novi Šeher, Frama Tolisa, zatim Frama Rama i još neka bratstva. Frama Vitez 1997. godine sudjeluje sa 150 framaša na nacionalnom susretu Frame na Trsatu u Rijeci, a nakon toga i na provincijskom susretu mladih u Podmilačju. Grupa framaša godinama je uređivala i vodila emisiju „Kako pomoći prijatelju“ na lokalnoj radio postaji Vitez. Bila je to jedna od najslušanijih emisija u to vrijeme.
Prvi članovi Frame Vitez su Nikola Matković, Mirjana Matković (prva predesjednica Frame), Velibor Blažević, Dragan Baškarad, Ivana Šapina, Ilijana Šafradin, Neda Majstorović, Sanjan Martinović, Milijana Lekić i još mnogi mnogi drugi. Ova skupina mladih uz duhovnog voditelja fra Ivana Kramara donijeli su velike promjene u kulturni život grada Viteza i postavili temelje za rad i napredovanje mlađih članova koji su tek stasavali.
Fra Ivo Kramar
