Drugi dio Franjevačkog hoda predstavljao je odlazak u Italiju i obilazak mjesta značajnih za život sv. Franje i franjevačkih svetaca. Prvo naše odredište bio je prekrasni grad na sjeveru Italije-Padova (1. kolovoza). Tu smo posjetili crkvu sv. Justine i predivnu baziliku sv. Ante Padovanskog. Nakon toga smo se družili na trgu Prato della Valle gdje smo se susreli s raspjevanim filipinskim katoličkim bendom mladih.
U ranim jutarnjim satima zaputili smo se prema Asizu gdje smo razgledali impozantnu baziliku sv. Franje i pomolili se na njegovom grobu. U kripti ove papinske bazilike, točnije u kapelici Mira, imali smo svetu misu koju je predvodio naš duhovni asistent, fra Danijel Rajić. Ove godine smo prvi put bili smješteni u samostanu časnih sestara Francescane Missionarie di Gesu Bambino koji se nalazi uz samu Porcijunkulu - baziliku Gospe od Anđela. Nakon ručka uslijedio je i središnji događaj zbog kojega je i sve ovo organizirano - potpuni oprost grijeha u Porcijunkuli. Na trgu ispred bazilike bilo je prisutno više tisuća mladih i hodočasnika koji su bili poredani u špalire. Voditelji programa su pozdravljali sve pridošle skupine a tako su najavili i Framu Bosne Srebrene. Nas pedesetak, držeći se za ruke i praćeni pjesmom i gromoglasnim aplaudiranjem, poljubili smo sveto tlo i uputili se u malu kapelicu gdje smo zajednički izmolili oprost. Nakon izlaska iz crkve, jedni drugima čestitali smo ovaj milosni trenutak što je bilo uistinu emotivno za sve sudionike. Program je nastavljen na vanjskoj bini uz puno plesova i duhovnih pjesama.
Drugog dana programa uputili smo se u razgledanje gornjeg grada Asiza gdje smo posjetili: Franjinu rodnu kuću, crkvu Santa Maria sopra Minerva, asišku katedralu sv. Rufina te baziliku sv. Klare i crkvicu sv. Damjana gdje je Isus pozvao sv. Franju da obnovi Crkvu. Zatim smo pošli u Greccio, mjesto gdje je sv. Franjo uprizorio prve žive jaslice. Tamo smo slavili božićnu svetu misu koja je bila radosna i neobična jer je usred ljeta. U sklopu crkve nalazi se velika kolekcija jaslica iz cijelog svijeta. Istu večer, u prepunoj Porcijunkuli je bilo organizirano i molitveno bdijenje sa vjernicima iz cijeloga svijeta.
Posljednji dan programa u Asizu započeli smo svetom misom na talijanskom jeziku sa nekoliko tisuća mladih i velikim brojem svećenika, koji su također sudionici ovogodišnjeg Franjevačkog hoda. Svim framašima na koncu mise podijeljene su prigodne molitve za uspomenu. Zatim smo se zaputili u svetište La Verna na istoimenom brdu. Tu je sv. Franjo primio stigme-svete rane Isusove. Nakon razgledavanja svetišta u prekrasnom prirodnom krajoliku, otkrili smo naše "pastire i ovčice", tj. za koga smo molili tijekom Hoda i kome smo, najčešće preko posrednika, uručivali male znakove pažnje.
Framaši su osnaženi Duhom Svetim sa pjesmom na usnama i molitvom u srcima napustili La Vernu i Italiju, te sa puno novih prijatelja i lijepih uspomena završili ovogodišnji Franjevački hod.
Mir i Dobro širimo!
Vladimir Ruf
DOJMOVI FRAMAŠA SA V. FRANJEVAČKOG HODA:
Melani Strinić (19), članica Frame Ljubunčić o svojim dojmovima sa Hoda rekla je: „Neočekivano sam otišla na ovogodišnji Franjevački hod jer se nismo stigli na vrijeme prijaviti. Međutim, Bog nam je iznenada providio dva mjesta za naše bratstvo. Poučena iskustvima sa prošlogodišnjeg Hoda sama sam se odlučila na odlazak na ovu duhovnu obnovu Frame. Uvijek bude prelijepo, a to su mi rekli framaši koji su prošle godine noćili u mojoj obitelji na prošlogodišnjem Hodu kroz livanjski kraj. Inače volim društvo, putovanja a kao najvažnije u životu izdvajam Krista i Framu. Prvi dio Hoda bio mi je bio dosta težak ali, uz pjesmu, molitvu i pravo društvo sve bude lakše. Posebno mi se svidio svakodnevni rad u grupama koji je pozitivno djelovao na mene. Sve ono o čemu sam maštala mi se i ostvarilo, a u Bosnu se vraćam potpuno drugačija!“
Marijana Bošnjak (17) članica Frame Vitez o Hodu rekla je: „ Framašica sam već tri godine i uistinu sam zadivljena projektom Franjevačkog hoda i samim Asizom. Potreba za duhovnom obnovom je velika i nama framašima dosta pomaže, dok drugi mladi često ne razumiju Hod i pitaju nas zašto mi uopće idemo tamo, ali mi želimo učvrstiti svoj duh i vjeru, kao pojedinci i kao velika franjevačka zajednica. Smatram da je Franjevački hod idealna prilika za stjecanje novih, dugovječnih prijateljstava i prava životna duhovna obnova. Pješačenje mi je bilo malo naporno, sa žuljevima i upaljenim mišićima, međutim, Bog je uvijek bio sa mnom i prijateljima sa Hoda, te nam tako dao potrebnu snagu da živi, zdravi i nasmijani dođemo do svog cilja, a to je potpuni oprost grijeha u Asizu, koji smo i dočekali sa suzama, ali radosnicama“.
