Zoran ima dvadeset i dvije godine, studira povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gradu u kojem živi cijeli život. Damir je rodom iz Ljubuškog i studira građevinu na Građevinskom fakultetu također u Mostaru. Uz grad u kojem obojica studiraju, veže ih i mjesno bratstvo Frame. Frama Mostar pokrenula je početkom došašća veliku akciju protiv psovke na društvenoj mreži Facebook, a iza akcije stoje upravo Zoran i Damir koji su nam otkrili kako su došli na ovu ideju.
Facebook je preplavljen naslovnim fotografijama s natpisima „Ne psujem jer…“. Vas dvojica ste plan-makeri ove kampanje. Ispričajte nam priču koja se nalazi u pozadini ovih fotografija. Kako ste uopće došli na ideju?
Zoran: Ovo plan-makeri mi se posebno ističe. Možda smo mi više oni koji su zajednički plan samo približili konačnoj realizaciji. Na ideju nije uopće bilo teško doći. Nažalost, jedna od onih „ideja“ za koju je potrebno samo izići ispred zgrade. Do ideje smo došli na jednom od naših redovitih susreta utorkom gdje smo uvidjeli loše karakteristike, tj. slabosti našeg društva.
Damir: Tema se sama po sebi dugo vrtjela kroz neke razgovore. Tako da smo na pitanje: „Hoćemo li nešto poduzeti oko toga?“ jednostavno donijeli odluku i počeli razrađivati ideju. Trebalo je samo sjesti i dogovoriti neke detalje… Psovka je dosta širok pojam, i mi smo morali sa šireg aspekta pristupiti tom problemu i razraditi način koji bi bio funkcionalan za početak kampanje i njen tijek. Odlučili smo pripremiti naslovne slike s pojedinim natpisima koje bi ljudi dijelili međusobno preko svog Facebook profila. Ali ono najvažnije je da se pojedinci pronađu u tim motivima. Čak smo ponudili opciju da nam svi koji žele smisle neki svoj razlog zašto ne psuju, pošalju ideju i da mi napravimo sliku za tu osobu.
No ne radi se tu samo o naslovnim fotografijama, još su neke aktivnosti u tijeku, zar ne?
Damir: Prije samog početka kampanje, izdvojili smo jedan dan za ispipavanje situacije po gradu. Ciljano smo birali različite dobne, a po mogućnosti i različite nacionalne i vjerske skupine ljudi, da i njih upitamo psuju li i ako ne, bi li mogli reći razlog. Nakon toga smo ih uslikali s natpisom „Ne psujem jer…“ i sada te slike i razloge svakodnevno objavljujmo na našoj Facebook stranici Frama Mostar. Taj dio kampanje je također jako uspješan. Akcija je počela na društvenim mrežama, ali želimo ju proširiti. Motive s naslovnim fotografijama ćemo printati u obliku malih sličica/naljepnica i dijeliti po gradu. Uspjeli smo vrlo brzo naći 25 ljudi za svaki dan došašća i svaki dan se može očekivati po jedna slika. Zasad je ljudima i taj dio kampanje zanimljiv. Dalje, u procesu je traženje lokacija i odobrenja za bojanje dva do tri grafita u našem gradu koja će se ticati ove kampanje i koja će, nadamo se, posvijestiti pojedincima problem psovke, način intervencije, i na kraju samu odluku o prestanku.aaaaa1
Kampanja je, možemo reći, postala pravi hit! Jeste li očekivali da će ovako zaživiti?
Damir: Kada smo predstavili ideju u našem bratstvu, ekipa je bila oduševljena. Rekli smo im da bi bilo lijepo da i oni sudjeluju u tome i to na način da promoviraju kampanju dijeljenjem naslovnih slika koje smo unaprijed pripremili. Znači, nije tu bilo nikakvog fizičkog niti pretjerano zahtjevnog posla. Dobiješ sliku, klikneš share i čekaš što će se dogoditi. I Bogu hvala, dogodilo se puno toga! Svi su jedva čekali tu nedjelju navečer da slike zažive. Kako u našem bratstvu ima dosta framaša koji su prije bili u drugim bratstvima, pa su se početkom studiranja priključili našem, u kratkom vremenu su slike zaživjele u svakom bratstvu s kojim smo u bližem kontaktu. Slike su jako brzo preplavile cijelu Hercegovinu, zatim Bosnu, i kada su prešle granicu, onda smo shvatili da to stvarno ide. Jesmo očekivali velik odjek, ali definitivno ne u ovako kratkom vremenu.
Zoran: Kod nas je specifično da sve stvari mogu lako dobiti na važnosti, ali je zanimljivo da su to većinom negativne stvari ili barem one koje ne pridonose niti osobnom, niti općem napretku. Stvari prihvaćamo nesvjesno kao dio nas te postaju svakodnevnica i navikavamo se na bezidejnost. Previše se zamaramo dajući svu pozornost na nebitne ljude, nebitne događaje, silne „umjetnike“ i nametnuta lica s naslovnica koja služe kao mjerila. Mi smo htjeli na pozitivan način postići da kampanja bude misao koja će se uvući ljudima u glave. Na početku smo imali neku okvirnu računicu. Želimo da se priča širi, upozorava, osvještava. Prije početka smo imali brojku oko 35 000 ljudi koji bi mogli čuti za ovo. Mislim da se trenutno brojka debelo povećala i to me raduje.
Kakvi su planovi za dalje? Kako nakon adventa? Imate li neke nove slične planove i ideje?
Damir: Sav tehnički dio kampanje je više-manje odrađen. Preostaje samo promatrati kako se svijest širi i zahvaliti Bogu što se nešto pozitivno događa. Pričali smo o problematici navike da se neke stvari poduzimaju samo ususret nekim većim blagdanima, svetkovinama ili praznicima. I mi smo prvi čekali došašće, ali s namjerom da se ova kampanja proširi u jako pozitivnom duhu – toliko da će ona opstati i poslije Božića. Smatram da je u svakom većem ili manjem mjestu jednu osobu pozitivno šokirala vijest da je netko nešto poduzeo. Dovoljno je da taj pojedinac u svom mjestu dalje potakne razvoj ovakvog projekta, pa čak i još bolje razradi i nadopuni ideju i to će na kraju stvarno biti nešto ogromno. Trag koji će ova kampanja ostaviti na sve koji su bilo kojom gestom sudjelovali neće opstati samo u vremenu kada je kampanja na snazi. Ovo je jedna doživotna kampanja pa tako i tragovi moraju biti doživotni. Želimo predočiti ljudima kako su oprost, prihvaćanje i ljubav glavni ključevi dobrote i ispravnosti. Nije svrha u prisilnoj želji da se netko promijeni, nego u iskrenosti, pravilnom načinu predstavljanja i razlikovanja dobra i zla, i na kraju u radosti koju ostvarimo.
Zoran: Kampanja je zamišljena, kako ste i sami naveli, kao adventska. Stvarno nismo razmišljali o tome što bi moglo doći poslije Božića, ali se zadnjih dana javljaju brojni upiti i ljudi se zanimaju, tako da nije isključena mogućnost da se kampanja i nastavi. Naravno, za to bi se trebalo aktivnije uključiti još veći broj ljudi iz različitih gradova.
I za kraj, imate li nekoliko poticajnih riječi za sve mlade koji su podržali kampanju i koji ovo čitaju?
Damir: Na prvom mjestu bih htio zahvaliti dragom Bogu na prilici da se ovakvo nešto započne, a potom i svim mladima koji su imali volje i hrabrosti objaviti jednu takvu sliku na svom profilu bez straha i ustručavanja od osude, ogovaranja i ismijavanja. Očito je da molitvom i radom djelujemo, jako smo pozitivni pred svime u što ulazimo i to daje predivne rezultate. Želio bih čestitati svima koji imaju snagu usprotiviti se psovci i reći joj NE. Zamolio bih vas da tu snagu ne zadržavate samo za sebe, nego da ju iskoristite i usmjerite u nešto dobro. S jednom malom idejom i velikom poduzetnošću možete učiniti puno toga. Budite hrabri i ne dajte se obeshrabriti. U poniznosti i mirnom, ali konkretnom djelovanju se mogu učiniti velike stvari, a srljajte tako da tim velikim stvarima proslavite veličinu Gospodnju.
Zoran: Iako ne volim pretjerano ove poruke za kraj, ovdje se mogu nadovezati na prethodno pitanje i dio o novim, sličnim planovima i idejama. Najviše bih volio kad bi ova kampanja protiv psovke dobila takvu dimenziju da se svi više aktiviramo, da postanemo svjesni naših kvaliteta i odvažimo se za iskorak jer… Mi to možemo i znamo bolje.
Autor: Đuro Ravenšćak
