Nekolicina mladih iz Belgije napravila je intervju s papom Franjom u Apostolskoj palači u Vatikanu. Bio je to veseo i obiteljski susret, u vrlo jednostavnom ozračju. Među mladima je bila i jedna djevojka, koja ne vjeruje u Boga, ali koja kaže da je nadahnjuju riječi pape Franje.

Belgijska televizija je 3. travnja emitirala intervju nekolicine belgijskih mladih s Papom, snimljen 31. ožujka u Apostolskoj palači u Vatikanu. Inicijativa je potekla od komunikacijskog projekta Ureda za pastoral mladih u Flandriji. Mladi, koje je u Rim dopratio biskup Lucas Van Looy, Papi su postavljali pitanja na engleskom a Sveti je Otac odgovarao na talijanskom jeziku.

Bio je to veseo i obiteljski susret, u vrlo jednostavnom ozračju. Među mladima je bila i jedna djevojka, koja ne vjeruje u Boga, ali kaže da je nadahnjuju riječi pape Franje. Mladi su najprije upitali Papu zašto je prihvatio intervju. Papa odgovara da govor o nemiru mladih smatra dragocjenom službom. A na iznenadan upit: „Jeste li sretni i zašto?“ Papa je odgovorio:
Apsolutno! Apsolutno sam sretan. A moja je sreća spokojna, jer u ovoj dobi nije ista kao sreća nekog mladića, postoji razlika. Moj je unutarnji mir, velik, kao i zadovoljstvo, što također dolazi s godinama, pa i s iskustvom u kojem je uvijek bilo problema. Problema ima i sad, ali me ta sreća ne napušta, iako problema ima, ne: probleme vidim, podnosim ih i idem naprijed, činim nešto da ih riješim i idem naprijed. Ali u dubini su srca taj mir i sreća. To je za mene prva Božja milost. To je dakle milost, a ne moja zasluga – istaknuo je Sveti Otac.

Na upit o Papinoj velikoj ljubavi prema siromasima, Papa odgovara da su oni srce Evanđelja. Za mene su srce Evanđelja, siromasi. Čuo sam prije dva mjeseca da je neka osoba stoga rekla: „Ovaj papa je komunist“. Ne! To je zastava Evanđelja, a ne komunizma – Evanđelja – ponovio je Papa! Siromaštvo bez ideologije, siromaštvo… Stoga vjerujem da su siromasi u središtu Isusova navještaja. Dosta je čitati Evanđelje. Problem je u tomu što je ponašanje prema siromasima katkada, u povijesti, bilo ideološko – rekao je Papa.

Djevojka, koja veli da ne vjeruje, Papu je pitala, kakvu poruku ima za sve mlade? – Svi smo braća – odgovara Sveti Otac. Vjernici i nevjernici, sljedbenici ove ili one vjeroispovijesti, Židovi i muslimani… svi smo braća! Čovjek je središte povijesti, a to je za mene vrlo važno: čovjek u središtu. Čovjek je u ovom povijesnom trenutku izbačen iz središta, gurnut je na periferiju, u središtu je – barem za sada – moć, novac. Trebamo raditi u korist osoba; muškaraca i žena, koji su slika Božja – objasnio je papa Franjo.

Danas smo – nastavio je Papa – ušli u kulturu odbacivanja: djeca su potjerana – ne želimo djecu, što manje djece i male obitelji: djeca nisu poželjna – potjerani su i starci: brojni umiru zbog prikrivene eutanazije, jer o njima se nitko ne skrbi te umiru. Sada su potjerani i mladi – kazao je Papa napominjući da u Italiji gotovo 50% mladih ne radi. Podsjetio je na svoje susrete s mladima u Argentini i rekao da ima povjerenja u njih i njihovu konkretnost. Zadovoljan sam jer oni – lijevi i desni – sviraju novu glazbu, novi politički stil. A to mi ulijeva nadu. Vjerujem da mladež u ovom trenutku treba podignuti svjetlo i ići naprijed. Želim da budu hrabri – to me raduje – kazao je Papa.

Na upit o traženju Boga, Papa je kazao: Kada čovjek nađe samoga sebe, traži Boga. Možda ga ne uspije pronaći, ali ide li putom poštenja – tražeći istinu – ide putom dobrote i ljepote… Na dobrom je putu i zacijelo će naći Boga; prije ili poslije, naći će ga. Put je dug i neke ga osobe u životu ne nalaze. Nisu svjesne Boga, ali su istinite i poštene prema sebi, vrlo dobre i vole ljepotu; one u konačnici imaju vrlo zrelu osobnost, kadru da se susretne s Bogom, što je uvijek milost. Jer milost je susret s Bogom – istaknuo je Papa.

Jedan mladić je pitao Papu što je naučio iz svojih grješaka; Papa odgovara da su pogrješke „veliki učitelji života“. Veliki učitelji: mnogo te nauče. Ponize te također, jer netko bi se mogao osjetiti nadčovjekom, ali kad pogriješiš, to te vrati na pravo mjesto. Ne bih rekao da sam učio na svim svojim grješkama: ne, na nekima nisam naučio jer sam tvrdoglav, a učiti nije lako. Ali na mnogim sam se grješkama ipak naučio i to mi je dobro došlo i puno mi je pomoglo. Također i priznanje pogrješaka. Ovdje sam pogriješio, pogriješio sam i tamo; griješim u tomu… Treba također biti pozoran da ne ponavljaš istu pogrješku – primijetio je Papa.

Jedna ga djevojka pita: Imate li konkretan primjer što ste naučili iz neke od pogrješaka? – Primjerice, u upravljanju životom Crkve: bio sam kao vrlo mlad imenovan poglavarom. Bio sam previše odrješit: imao sam 36 godina… Nakon toga, naučio sam da treba razgovarati, treba čuti što misle drugi… Ali to se ne nauči jednom zauvijek. Put je dug – ustvrdio je Papa.

Jedan mladić ga je iznenadno upitao: Čega se bojite? – Samoga sebe, odgovara Papa i smijući se… vidi, u Evanđelju, Isus često ponavlja: Ne bojte se! Ne bojte se!… To veli mnogo puta, zar ne? A zašto? Jer zna da je strah, rekao bih, normalan. Mi se bojimo života, bojimo se izazova, bojimo se Boga. Svi u sebi nosimo strah, svi. Zbog straha ne trebaš biti zabrinut. Strah osjećaš, ali ga se ne trebaš bojati, nego se propitivati: Zbog čega se bojim? Potom pred Bogom i u sebi treba nastojati objasniti situaciju ili tražiti pomoć od nekoga druga. Strah nije dobar savjetnik, jer te ne savjetuje dobro – objasnio je Papa.

Papa je objasnio da postoji „zao i dobar strah“ Dobar je strah kao razboritost: pomaže da ne posrnemo. A zli strah te uništava, onemogućuje ti djelovanje. Takovoga se straha treba osloboditi – rekao je Papa.

Na kraju, posljednje je pitanje mladih u cijelosti bilo neočekivano: Imate li pitanje za nas? – Pitanje koje vam želim uputiti nije izvorno; uzimam ga iz Evanđelja. Gdje je vaše blago (mladi)? To je moje pitanje. Na čemu se zaustavlja tvoje srce, na kojemu se blagu odmara? Jer gdje ti je blago ondje će ti biti i srce … To vas želim pitati, ali samima sebi trebate odgovoriti, sami kod kuće… – kazao je Sveti Otac. (Radio Vatikan/Bitno.net)