Cijeli naš život je iščekivanje. Manje ili više smisleno. Dijete iščekuje da što prije odraste; mladić iščekuje život pun izazova i uzbuđenja; djevojka iščekuje mladića koji će u njezin život donijeti sreću i ljubav; majka iščekuje povratak izgubljenog sina; roditelji iščekuju dolazak djece koja su otišla u daleku zemlju; nezaposleni iščekuju posao; ribar iščekuje satima da ulovi ribu; stari i napušteni iščekuju da im barem netko odškrine vrata; bolesni iščekuju zdravlje ili smrt. Mogli bismo tako do unedogled…
Iščekivanja su većinom plemenita i dio su naše ljudske naravi. S pravom bismo mogli reći: Iščekivanje je jedna od osobina ljudske naravi. Čovjek je biće u iščekivanju.Uvijek nešto iščekujemo. Drukčije rečeno: Uvijek se nečemu nadamo! I tako će biti cijelog života. Iščekivati, međutim, možemo na različite načine: nemirno, sa strahom, zabrinuto, tjeskobno, grčevito, grozničavo, ali i mirno, bezbrižno, s predanjem i opušteno. Stoga je važno naučiti se iščekivati s mirom u srcu i s predanjem u Božju volju. Važno je to iz razloga što iščekivanje uvijek ima veze s budućnošću. No, znamo da je budućnost nepoznata. A čovjek se boji svega što je nepoznato. Sve do trenutka dok se ne odvaži svoju budućnost, nepoznatu sutrašnjicu, predati Bogu. Tada Bog uklanja svaki strah od onoga što će biti.
Vrijeme Adventa ili Došašća je također vrijeme prepuno iščekivanja. Svatko to čini na svoj način, ali svima je zajedničko jedno: Svi iščekuju Božić! Datum kojim obilježavamo najvažniji događaj ljudske povijesti: Bog se utjelovio i postao čovjekom.No, apsurdno je kada nešto željno iščekujemo, u ovom slučaju Božić, i u trenutku kada se iščekivanje ispuni, kada dođe dugo iščekivani trenutak, u nama ostane praznina i kao da ponovno iščekujemo nešto što možda nikada neće ni doći! Tako može biti godinama ili kroz cijeli život.
U čemu je problem? Stvar je jednostavna: naše iščekivanje je bilo krivo, promašeno ili nespremno. Ta znamo iz vlastitog života da je vrhunac svakog iščekivanja susret s nekim ili nečim. Na njega se valja pripremiti. Student koji se ne sprema za ispit razočarat će se na susretu s profesorom, domaćica ne iščekuje goste prekriženih ruku, nego se sprema da ih ugosti. Slično je u iščekivanju Božića. Oni koji se čestito ne pripreme za susret s Isusom, a to je sama bit Božića, od božićne ljepote dožive malo ili ništa.
U čemu je bit pripreme? Znamo kada osoba dolazi na svetu ispovijed da treba temeljito ispitati svoju savjest, donijeti odluku o promjeni nabolje, izvršiti pokoru i na koncu ono najvažnije: Iskreno se pokajati. Bez toga nema susreta s ljubavlju i milosrđem nebeskog Oca. Slično je i s pripravom za Božić. Što je drugo Božić nego proslava Isusova rođendana, a znamo da se za slavljenike treba spremiti poklon. No, pitanje je što mi to možemo Isusu pokloniti? Što nam valja pripremiti za dostojnu proslavu njegova rođendana? Jasno je da ga darovi ne zanimaju. Isusu ne treba ni jelka, ni raskošne jaslice, ni prskalice, ni pečenica, ni kolači, ni rakija, ni vino, ni nekakav Djed božićnjak ili Djed mraz (što li bi to uopće trebalo biti?). Sve nabrojanospremamo sami sebi, ne Isusu! A ipak, on slavi rođendan.
Kako Isusa usrećiti? Kako naše iščekivanje učiniti smislenim i dostojnim samoga Božića? Odgovor je slijedeći: Isusu jednostavno treba toplina obiteljskog doma.Treba mu upravo ono što mu je nekoć uskraćeno prije no što se rodio, jer, nijedna obitelj nije htjela primiti njegovu Majku i njezinog Zaručnika u svoj dom. Morao se roditi u štalici, jer nitko nije bio spreman primiti Svetu obitelj. Pomalo je ironično da se mi danas čudimo bešćutnosti betlehemskih žitelja, a zapravo činimo istu stvar: U našem domu nema mjesta za Njega! Ne samo za Božić, nego i kroz čitavu godinu. Naš je Isus tako često osuđen na lutanje, jer malo je onih koji ga istinski žele primiti.
Stoga je poziv u vremenu Adventa, u vremenu iščekivanja, poziv našim obiteljima: u molitvi krunice, čitanju Svetog pisma, radosnom slavljenju svete mise, temeljitom ispovijedi, postom, dolaskom na svete mise zornice, otvorite vrata svoga doma Isusu i primite Ga u svoj dom. Širom mu otvorite vrata i recite: Isuse, u ovoj obitelji ima mjesta za tebe i uvijek će biti! Jer što može više razveseliti Isusa nego obitelj koja se u Njegovo ime okuplja na molitvi i živi Radosnu vijest spasenja. Kako ga samo vesele obitelj koje se znaju otrgnuti od nervoznog iščekivanja za boljim i radosnijim životom, znajući da nema blagoslova, radosti, mira, ljubavi i boljeg života ukoliko ne dopustimo da Isus bude središte našega života.
Ne dozvolimo da nam vremenite brige ovoga svijeta ukradu radost i ljepotu Božića, nego se dostojanstveno pripremimo za Isusov rođendan. Neka naše iščekivanje Isusa bude smireno, prepuno predanja u Božju providnost i bez zabrinutosti za ono što će biti sutra. Jedina briga neka bude: Biti blizu svome Isusu i činiti ono što nam kaže.Neka naše obitelji budu slika svete nazaretske obitelji, obitelji koja ja Boga stavila na prvo, povlašteno mjesto u svome životu. U tome neka nam pomogne zagovor i zaštita Isusove Majke, Prečiste Djevice Marije i sv. Josipa, njezinog djevičanskog Zaručnika.
Od srca želim svima budno i radosno iščekivanje našeg novorođenog Gospodina…
Fra Damir Pavić
Preuzeto sa: www.zupa-brestovsko.com
