Bogu hvala na dobrim osobama koje žive s nama i među nama, koje su mironosci i mirotvorci, glasnici radosti i nade u svijetu mnogovrsnih tjeskoba, nemira, pesimizma, patnje, iskušenja… Vjerujem, nadam se, želim i molim da je svatko od nas osobno dobra osoba koja s ljubavlju odgovorno živi Božje zapovijedi ljubavi i kao Franjo često čitamo Evanđelje prelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje. Evanđelje je naše Pravilo i naše ogledalo. Kako ga živimo? Koga i što gledamo i vidimo?
Ovih je dana posebna bliskost i povezanost Neba i majke i sestre zemlje, proslavljene, trpeće i hodočasničke Crkve. U srcu, duši i mislima toplo i hladno, hrabri i grije vjera, nada, ljubav, sjećanja… Na usnama žarke molitve zahvalnosti, u očima suze i smiješak: blagoslivlja i prati Božji blagoslov, braća život i čovjek se darivaju bratu Životu! Na licu, iako je možda magla ili najljepše boje i mirisi jeseni, blista brat Sunce, Svjetlost koja obasjava noći i dane, labirinte i tunele, kanjone i vrhove, bespuća pustinja i prašuma i stazu koja je Put, Istina i Život. Na cesti mira tragovi, pečati i bedemi ljubavi. Gospodin nas zove i šalje da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje. Slušamo i slijedimo li Gospodinov glas i Očevu volju?
Mnoge osobe žive po Riječi Gospodnjoj i Očevoj volji, njihov je život svjedočanstvo za Ljubav, svjedoci su Božje ljubavi među ljudima. Jedna od mnogih osoba koje ovom zemljom prođoše čineći dobro jest i blaženi Carlo Acutis, mladić koji je gajio ljubav prema računalima i zaljubljenik u Euharistiju. Carlo je rođen 3. svibnja 1991. godine u Londonu, ali se njegovi roditelji ubrzo vraćaju u Italiju, u Milano, preminuo je 12. listopada 2006. godine u dobi od 15 godina uslijed brzoprogresivne leukemije i po vlastitoj želji pokopan u Franjinom gradu Asizu u koji često i rado hodočasti. U bolnici suočen sa sestricom smrti i nježnosti svoje mladosti kaže da sve patnje koje će morati trpjeti prikazuje Gospodinu za papu i za Crkvu, za oslobođenje od čistilišta te da odmah dospije u raj. Blaženim je proglašen 10. listopada 2020. godine u bazilici sv. Franje u Asizu. Između rođenja za zemlju i rođenja za Nebo Karlova modra rijeka ispunjena obiljem darovanih talenata koje umnaža na dobrobit i radost svih. Živi intenzivnim duhovnim životom, čini dobra djela, velikodušan prema svima. Svoju informatičku genijalnost posvećuje Bogu, osobito Isusu u Euharistiji, suvremene medije, Internet, upotrebljava za evangelizaciju i naviještanje Evanđelja. Radosno proživljava mladost u obitelji, crkvi, društvu, s prijateljima, pomaže potrebnima, u svakome gleda Isusovo lice, voli životinje i prirodu, igra nogomet, lovi Pokemone; jednostavan, omiljeni mladić kojemu je, kako reče Euharistija autoput prema Raju i Krunica najkraća ljestvica za penjanje u Nebo! Vjerujem da je i nama sv. Krunica s Isusom i Marijom kao Franji i Karlu put u Nebo. Franjo i Karlo nam poticajno, nadahnuto i opominjući nas govore da su svi ljudi rođeni kao originali, ali mnogi umiru kao fotokopije. Karlo je, kao i Franjo, u svijetu, a ne od svijeta. Prvi je blaženik u tenisicama i farmerkama i facebook profilom u kojem nas potiče činiti dobro i širiti mir.
Pored mnogih dobrih i svetih osoba koje znam, zašto mislim, pišem… o Carlu? Razloga je mnogo, tisuću i jedan, i više. Osobno me taj mladić jako oduševljava, nadahnjuje, propituje, hrabri… Mislim se da se u njemu, pored ostalih i ostalog spajaju i velikani Franjevačkog reda: Franjo, Anto i Klara, i iznad svih nas Isus i Marija. Znam i vjerujem da u našim obiteljima, školama, svijetu… ima i živi mnogo mladih osoba divnih, dobrih… kao Carlo, i da svi mi ispunjeni Duhom Svetim molimo i živimo djelotvornu vjeru, nadu i ljubav. Carlo je običan neobični mladić koji nam je, u zavisnosti od godina našeg života, brat, sin, unuk, i mi osobno, svojim načinom života i uzdignućem na Oltar svima prijatelj, primjer i uzor kako ljubiti bližnjega, pozitivno koristiti blagodati suvremene tehnologije i komunikacije i pobožno hodočastiti pred Svetohranište: sve nas Gospodin zove živjeti u Božjem zagrljaju!
Vjerujem da u zagrljaju dobrog Oca nebeskog uživajući u Božjem miru i gledajući vječnu Svjetlost s nama i za nas mole i zahvaljuju Gospodinu naše sestre i braća, građani Neba koje zove i čeka i nas, hodočasnike suzne doline koja je zahvaljujući Božjoj i ljudskoj ljubavi predvorje Raja.
U nama i oko nas mili i dragi, poznati i nepoznati, živi s obje strane rijeke, susret s Raspetim i Uskrslim Gospodinom. Vjera. Nada. Ljubav. Radost. Tišina. Svijeće izgaraju ne sagorijevajući, cvijeće ne vene. Pravda i Mir zagrljeni.
Bogu hvala što svi kao Franjo i sva braća i sestre, ljubljena Božja djeca i djeca majke Crkve kličemo: dobro mi došla sestrice smrti! Jer, hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu, a blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj svojoj. Tako smo i mi kao i sve dobre osobe, kao Franjo, Carlo i Svi sveti, uvijek blizu Isusa, i kao Asiški siromah radosno hvalimo, slavimo, častimo i blagoslivljamo Gospodina, zahvaljujemo i služimo Gospodinu u velikoj poniznosti.
Ljerka Mikić, OFS
