U ranim jutarnjim satima, dana 6. svibnja četiri framašice Frame Kiseljak krenule su za Skoplje zajedno s još oko 65 mladih iz Vrhbosanske nadbiskupije. Ovo je putovanje organizirano od strane Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“, te smo zahvaljujući njima 7. svibnja imali priliku prisustvovati na sv. Misi koju je predvodio papa Franjo, kao i na međureligijskom i ekumenskom susretu s mladima koji je održan nakon sv. Mise.
Nakon dugog putovanja, u Makedoniju smo stigli navečer te se smjestili u sportsku dvoranu gdje su nas pozdravili vlč. Šimo Maršić, ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ i gosp. Silver Mitev, djelatnik Caritasa Makedonije. Nakon večere imali smo nešto vremena za šetnju i upoznavanje grada, a zatim smo, vrativši se u dvoranu, neki spremali za spavanje dok su neki uvježbavali ples (kojim su nas predstavljali sutradan na programu pred dolazak pape) do sitnih sati.
Srijeda, 7. svibnja je uistinu bio velik dan i jako poseban događaj. Pošto je jedan od uvjeta za volontiranje bio da moramo biti punoljetni, oni koji su bili u mogućnosti su volontirali. Oni su bili jedni od prvih ljudi na glavnom trgu gdje se kasnije skupilo čak 15000. Iako na prvu nije bilo baš lako ustati u 4 ujutro kako bi se spremili i stigli na odredište, ipak se to na kraju isplatilo. A framaši kao framaši, spremno su prihvatili i ovu priliku za volontiranje, te su kao i neki volonteri Caritasa Makedonije nosili kišobrane svećenicima za vrijeme pričesti, te bili na usluzi svima na trgu. Papa je u svojoj propovijedi poručio kako se ne smijemo bojati priznati da smo gladni našega Boga i Njegovih riječi jer Isus je uistinu kruh života i neophodan nam je. Naglasio je kako je mir jako važna stavka i ljudi trebaju početi pokazivati nadu i prestati biti tako ravnodušni i bezosjećajni.
Nakon sv. Mise bio je susret mladih s papom u dvorištu katedrale pod geslom „Ne boj se malo stado“. Papa je govorio o tome kako je važna komunikacija i kako je važno slušati jedni druge. Moramo sanjati velike snove jer nikada se ne može previše sanjati. Nedostatak ljudi danas, osobito mladih upravo i jeste nedostatak sanjanja. Svi su previše umrtvljeni i boje se riskirati. Svi smo previše uplašeni od poraza i grešaka. Kao primjer na koji se trebamo ugledati naveo je sv. Majku Tereziju jer baš ona nikada nije prestala sanjati. Mnogo je puta spomenuo i riječ „radice“ što na talijanskom znači korijen tj. govorio je kako je važno vratiti se korijenima i tradiciji, razgovarati s našim predcima i sl.
Nakon ovoga događaja koji je predstavljao krunu našega putovanja, slijedilo je nešto slobodnog vremena za razgledavanje Skopja. Ostali smo oduševljeni ljepotom glavnog grada Makedonije, kao i ljubaznošću i dobroti domaćina. Sutradan u jutarnjim satima krenuli smo svojim kućama.
Iako smo prešli toliko kilometara u samo 3 dana, unatoč umoru i nedostatku sna sve je vrijedilo. Uistinu smo zahvalni što smo imali ovu priliku. Bili smo tako blizu našega sv. Oca i naučio nas je mnogo toga. Nažalost, mnogo ljudi nije bilo mogućnosti čuti njegove riječi uživo pa je sada na nama svima da širimo dalje njegovu poruku. Bilo bi previše sebično da ostavimo ovo iskustvo samo za sebe. Pozivamo i vas da nastojimo primijeniti sve njegove savjete i neka se vidi da smo nasljednici Isusa Krista. Neka se vidi kako idemo stopama sv. Franje.
Mir i dobro!
Eva Vidović, Frama Kiseljak
