Postoji razlog zašto se upravo 21. ožujka na poseban način sjećamo osoba s Downovim sindromom. Naime, Downov sindrom je poremećaj 21. para kromosoma u kojem se umjesto dva javljaju tri kromosoma. Zbog te malene izmjene mogu nastati veliki problemi. Ljude koji se rađaju s ovim poremećajem nažalost, često pogađaju i drugi zdravstveni problemi. Oni češće obolijevaju od srčanih bolesti, leukemije i demencije. Vrlo često oboljele možemo prepoznati i po vanjskom izgledu u obliku koso položenih očiju, malih usana i nosa. Ali, jesu li oni zapravo različiti od drugih? Jesu! Takvi su ljudi puni ljubavi prema drugima. Nisu nasilni. Ne žele zlo. Ne prave predrasude. Žele upoznati svakoga bez straha da će biti odbačeni. Danas je najveći problem što drugi misle da su takvi ljudi nemoćni i da trebaju naše sažaljenje. No, oni su puno više od toga. Sposobni su za učenje, zapošljavanje i napredovanje kao i svi drugi. Nemaju ništa manje od nas, štoviše, imaju više. Dobiju dobrotu, iskrenost, osjećajnosti i ogromnu ljubav.

Važno je da budu primljeni u društvo i da im pomažemo u njihovim potrebama. Naša je zadaća pomoći im tako što se prema njima odnosimo kao prema svakom drugom čovjeku. Downov sindrom je neizlječiv, ali je moguće živjeti s njim. I zato je važno pomoći oboljelima kako bi njihov život bio bar malo olakšan.

Adrijana Kikić, Frama Visoko