U multimedijalnoj dvorani Sv. Franje u samostanu sv. Križa u Sarajevu 18. listopada održano je svečano predstavljanje knjige autora Željka Garmaza pod naslovom Fra Vjeko Ćurić – Svetac našeg doba. Događaj su organizirali Franjevački provincijalat Bosne Srebrene i Franjevački medijski centar Svjetlo riječi.

Nazočni su posjetitelji imali priliku izbližeg upoznati autorov rad koji je rezultat volonterskoga rada za katoličku misiju u ruandskom Kivumuu, u kojem je nekoć živio i djelovao mučenik fra Vjeko Ćurić. Danas njegovu misiju nastavlja fra Ivica Perić, svećenik iz Lepenice, s kojim autor Željko Garmaz i njegova supruga Maja pomažu lokalnom stanovništvu u vidu humanitarne pomoći i prikupljenih donacija.
Na početku večeri nastupila je Joseline Amutuhaire iz Ugande, otpjevavši jednu tradicionalnu pjesmu uz instrumentalnu pratnju na afričkom bubnju. Potom je kao prvi predstavljač govor održao član Uprave franjevačke provincije Bosne Srebrene i ravnatelj Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi fra Janko Ćuro. Najprije se prisjetio upita jednoga ruandskog svećenika prilikom obilježavanja obljetnice smrti fra Vjeke Ćurića. „Upitao me: 'Jeste li vi u BiH svjesni koliko je nama značio fra Vjeko? Znate li koliko je samo dobroga učinio za nas u zlom vremenu kad su svi drugi pobjegli?' Zastao sam i postiđeno priznao: Nismo. Ni izbliza. Jednostavno smo pustili da prođe pored nas istina o fra Vjekinom svećeničkom i fratarskom angažmanu i izvanrednim djelima u vrijeme strašnog genocida u Ruandi”, rekao je fra Janko. Potom se osvrnuo na stihove pjesme Nevermind kanadskoga kantautora Leonarda Cohena u kojoj se tvrdi kako postoji istina koja živi i istina koja umire: „Istina kao takva ne umire, ali postoji mogućnost da umre u čovjeku onda kad je on ili izda ili prešuti ili ignorira. Prema tome, ne može čovjek sebi laskati da istini daje život, nego upravo suprotno: istina osmišljava i produbljuje čovjekov život i to svaki puta kada je otme zaboravu i kad čvrsto stane uz nju bez obzira na okolnosti ili baš usprkos okolnostima.”

Potom je naglasio značaj fra Vjekina djelovanja i njegova nasljeđa u Kivumuu: „Fra Vjeko nije samo žrtvovao svoj život za afričkog čovjeka, nego ga je, u duhu Evanđelja, posijao u iscrpljenu zemlju siromašnoga i napaćenoga naroda kako bi baštinili život koji im nitko ne može oduzeti. A tako posijan život ne može ostati bez uroda što je jasno svakome tko jednom posjeti župu Kivumu. Na svakom se koraku mogu prepoznati plodovi fra Vjekina naviještanja Radosne vijesti: u školama, crkvi, samostanu, bolnici, sirotištu i kućama koje je iz ničega gradio, ali najviše u međuljudskim odnosima i pomirbi dvaju zaraćenih plemena. U to je ovaj neustrašivi misionar uložio vlastiti život kako bi ljude podigao na evanđeosku razinu u kojoj se ljubav prema Bogu mjeri ljubavlju prema čovjeku, makar taj čovjek bio i neprijatelj i makar cijena te ljubavi bio vlastiti život.” Zaključno se prisjetio kako su 1998. godine Kivumljani htjeli da se fra Vjekino tijelo sahrani među njima: „To ne govori ništa drugo, nego da su se oni jednostavno osjećali sigurnijim i sretnijim i sa mrtvim fra Vjekom! Ne mogu a da se ne upitam: koliko puta na dan ja ili bilo tko od nas, još uvijek živi, učinimo drugoga čovjeka nesigurnim i nesretnim? To je još jedna fra Vjekina istina i lekcija koja, ako se primi u nama, može naš život potpuno preokrenuti na bolje i učiniti ga ispunjenim i smislenim.”
Uslijedio je prikaz kratkoga filma u kojemu je prikazan rezultat rada u ruandskom selu Kivumu u posljednjih nekoliko godina u sklopu Centra Otac Vjeko. Potom je fra Ivica Perić, franjevac Bosne Srebrene i misionar u Ruandi opisao značaj humanitarnoga djelovanja među lokalnim afričkim stanovništvom. „Vjerojatno znate da fra Vjeko u Ruandi ima status 'afričkog Oscara Schindlera', zbog spašavanja nekoliko stotina tisuća ljudi tijekom pokolja, pri čemu je svaki dan riskirao vlastiti život, kao i da su o njemu napisane knjige i snimljeni filmovi i u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Nažalost, fra Vjeko nije imao odgovarajući status u zemlji u kojoj je rođen. Ova knjiga je prvi veliki pokušaj stavljanja fra Vjeke na mjesto koje zaslužuje, ona sve nas treba neprestano podsjećati da fra Vjeku nipošto ne smijemo zaboraviti!”, istaknuo je fra Ivica.
Potom je nastupio zbor bogoslova Franjevačke teologije Sarajevo pod ravnanjem fra Emanuela Josića. Višeglasno su izveli pjesmu Zdravo, majko sveta, autorsko djelo bogoslova fra Nikole Matoševića. Nakon ove glazbene točke nazočnima se obratila Joseline Amutuhaire, koja je na početku večeri otpjevala tradicionalnu pjesmu u afričkom duhu. Ona je ukratko opisala svoj životni put u kojemu je kao dijete ostala bez roditelja i potom upoznala fra Ivicu Perića, tada na službi u Ugandi. On joj je bio snažna moralna potpora u njezinim nastojanjima da završi školovanje. Danas je Joseline udana i ima troje djece, živi u Njemačkoj i zajedno s mužem bavi se humanitarnim radom bez kojega ni njoj školovanje ne bi bilo dostupno. Joseline Amutuhaire opisala je svoj životni put preko trnja u knjizi Bez oca bez korijena koju su posjetitelji također mogli kupiti na izlazu iz dvorane.
Uslijedio je još jedan nastup franjevačkih bogoslova. Otpjevali su antologijsku pjesmu Vela Luka u aranžmanu Ive Šeparovića, uz solističku dionicu koju je otpjevao fra Nikola Matošević. A kao četvrti predstavljač knjige, posjetiteljima se obratio i njezin autor Željko Garmaz. Na početku svoga obraćanja izrazio je zadovoljstvo što je među okupljenima i nećak fra Vjeke Ćurića mladić Marijan Milanović, koji je nedavno krenuo stopama svoga ujaka, izrazivši spremnost da postane misionar. Ovaj mladić zatim je ukratko prepričao svoju životnu priču objasnivši kako je svakoga dana u njemu živa želja za misijama. Autor knjige Željko Garmaz prisjetio se početaka svoga angažmana u Africi i objasnio kako je došao do zamisli da o fra Vjeki Ćuriću napiše knjigu: „Nema danas mnogo literature o fra Vjeki. Rekli smo zato da idemo ostvariti ovu ideju i napisati knjigu. Skupili smo preko 50 sugovornika iz 10-ak zemalja. Sažeto je tu mnogo dragocjenosti poput sačuvanih pisama iz korespondencije fra Vjeke i njegova prijatelja dr. Ante Prgometa u Njemačkoj. Mislim da je fra Vjekin život vrijedan je jedne velike TV serije, jer toliko je aktivnosti da to neki ne bi mogli za nekoliko života proživjeti koliko je on napravio (...) Ono što Hrvatska i BiH ne znaju, ja bih volio da saznaju – kojeg mi velikana u našim redovima imamo i na kojeg možemo biti ponosni i s kojim se možemo hvaliti. To je naša obveza, da on ovom knjigom i svime što ljudi pročitaju o njemu ostane i dalje živ i da njegove misli i ideje budu ono što mi i dalje možemo provoditi u djelo.” Spomenuo je zatim i djelovanje humanitarne udruge Srce za Afriku koja je aktivna u BiH i u Hrvatskoj. Članovi ove udruge za cilj imaju u djelo provesti sve ideje koje je fra Vjeko nekoć imao, ali ih nije uspio ostvariti. Joseline Amutuhaire izvela je zatim još jednu glazbenu točku, tradicionalni napjev iz njezine rodne Ugande. Potom su posjetitelji u holu pred Svetištem sv. Nikole Tavelića nastavili druženje uz zakusku.
Knjigu Fra Vjeko Ćurić – Svetac našeg doba možete poručiti porukom na e-poštu srce.za.afriku@gmail.com po cijeni od 30,00 KM uz troškove poštarine. Cjelokupni iznos zarade od prodaje knjige bit će proslijeđen u Centar Otac Vjeko za projekte školovanja siromašne djece.

Svjetlo riječi