Bojim se da ove riječi neće biti pročitane

Bojim se da ove riječi neće biti razumljene
Bojim se da ove riječi nisu moje
Bojim se da će mnogi pretpostaviti kako ove riječi nisu moje
Bojim se da ovim riječima neću izraziti ono što želim
Bojim se da ove riječi nisu dovoljno jasne
Bojim se da se u ovim riječima nitko neće prepoznati
Bojim se da ove riječi neće nikoga ganuti
Bojim se da će ove riječi otkriti previše o meni
Bojim se da se neću znati lijepo izraziti
Bojim se svoga pravopisa
Bojim se stati iza ovih riječi
Bojim se da je već sve napisano

U oceanu strahova koji su nas preplavili, postoji i onaj strah od riječi, možda ga neki nisu upoznali,
ali će se vjerojatno prepoznati u barem jednoj od gore navedenih sugestija.
U svijetu u kojem je riječ glavno oruđe (i oružje) čovječanstva, suvremeni čovjek sit je riječi.
Počevši od svakodnevnih vijesti, političkih govornica, raznih opisa i tobože objektivnih predodžbi
među nama vlada jedna opća zasićenost govorima i pisanjima.
Za one koji posežu za biblijskim primjerima, predlažem da kroz ovaj tjedan upoznate Josipa iz doma
Davidova, čovjek od riječi, koji, prema zapisima evanđelista, nije progovarao.
Naučio nas je važnoj lekciji, kako bi anđeoski glas dopro do našeg srca, važno je više osluškivati,
a manje govoriti, suživjeti se uz Riječ koja će tek tijelom postati i otkriti vrijednost tišine.

s. Marina Jurišić, ŠSF