Citat tjedna

"Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."

Mt 24, 44

52995487 2070407739708576 6970012707659448320 nMjesec listopad u Katoličkoj crkvi je “mjesec misija”. A ove godine tome Sveti Otac posvećuje posebnu pažnju, kao posebno razdoblje misijskog djelovanja jer se sjećamo stote godišnjice apostolskog pisma “Maximum illud”, pape Benedikta XV. Papa je u tom pismu dao mnogo prostora temi o misijama. Putem intervjua želimo Vam predstaviti misionara fra Miru Babića iz provincije Bosne Srebrene.

Fra Miro Babić rođen je 25. veljače 1975. u Bugojnu. Za svećenika je zaređen 2002., a već 16. godina je misionar u Africi. Prvo njegovo djelovanje bilo je u Ugandi, a sve do danas njegov je dom selo Subukija u središnjoj Keniji gdje brine za prostranu misiju s 16 područnih crkava. Uz pastoralni rad posebno se posvetio odgoju i obrazovanju najmlađih koji žive u vrlo teškim uvjetima – vodi sirotište za bolesnu, odbačenu djecu i siročad Mali dom. Fra Miro u selu vodi i srednju školu Sv. Franje koja omogućava obrazovanje za više od 450 djece iz najugroženijih obitelji u tom zabačenom kraju. Iza njega je još jedan uspješan projekt, mobilna klinika bez liječnika koja se oslanja na rad jedne medicinske sestre i tehničara i jedina je medicinska pomoć lokalnom stanovništvu. Bore se cijepljenjem iskorijeniti dječju paralizu, također se bore protiv epidemije HIV-a, osiguravaju lijekove protiv malarije, suzbijaju pothranjenost djece, što je uz malariju najčešći uzrok smrtnosti.

Fra Miro, recite nam kako ste se tako mladi, gotovo dvije godine nakon ređenja, odlučili za život misionara u misijama i kako to da ste odabrali baš afrički kontinent?

Bilo je to pred sam kraj studija, kad su preispitivanja i unutarnji nemiri postali intenzivniji i nisam još bio najsigurniji što doista želim. No netko je u mojoj sobi zaboravio misijski list Radosnu vijest, prelistao sam ga i tad sam osjetio neopisivu smirenost, mir i sigurnost, shvatio sam da sam zapravo pronašao svoj životni put, da želim biti misionar i da ću se zarediti. Inicijalno sam želio otići u Latinsku Ameriku i s tom sam željom došao provincijalu. Dobio sam potvrdu da mogu u misije, no uputili su me u Afriku. Tako da volim reći kako nisam ja izabrao Afriku, nego ona mene.

67465355 2312141875535160 4538702493864951808 nNalazimo se u mjesecu listopadu koji je papa Franjo proglasio mjesecom misija, a na dvadesetdevetu nedjelju kroz godinu posebno slavimo Misijsku nedjelju. Možete li nam nešto više reći kakav je misionarski poziv? Kako izgleda dan jednog misionara? Jeste li ikad požalili što ste se odlučili za taj uzvišen, ali težak poziv? Koliko vam je trebalo da shvatite i naviknete se na taj način života?

Misionarski put nije lagan, nebrojeno puta i u mnogočemu je izazovan, a na njemu uz uspone postoje i padovi… Kroz neke izazove koji se pojave mi prođemo, riješimo to nekako, ali pravi je teret svakodnevica. No oni koji ustraju uvijek će moći reći da se žrtva isplatila jer ih je učinila jakima. Jedan sjajan trening kad se dobro osjećaš ne mijenja ništa, ali niz treninga bez odustajanja, ustrajno, bez obzira na sve ‒ mijenja. Sve! Takav je i život, jedan izazov kad si u najboljoj formi ne čini te jakim, nego ustrajnost iz dana u dan. Život kao cjelina te izgrađuje tako što svaki dan uzmeš svoj križ i nosiš ga sve dok ne postane dio tebe i postane ti konstrukcija koja te očvrsne ‒ zato je iz dana u dan potrebno ustrajati i ne odustajati. To je najteže, ali i najplodonosnije. Misionar znači poslanik, a svi smo poslani činiti dobro i širiti Radosnu vijest gdje god se nađemo, ne mora se nužno otputovati nekamo daleko.

a3d00960 c9d0 4414 867a 4e4343662a13Po odlasku u Afriku uopće nisam bio svjestan što me čeka, a dočekao me neki posve nov i nepoznat svijet. I upravo se u tom drukčijem i neočekivanom smjestilo najviše ljepote života. Misionarski poziv je jedna velika životna pustolovina i zato zahtijeva veliku vjeru u Boga, treba Mu dopuštati da u nama raste i da nas vodi. Kao ljudi često se znamo dovoditi u teške situacije, pa i u one najgore, bezizlazne, no u svojoj mudrosti i milosti Bog nas može izbaviti ako Ga tražimo. Svi služimo Bogu na različite načine. U svakom slučaju, Bog želi biti u središtu našega života. Tražimo li Njegovo usmjerenje, vodit će nas putem kojim želi da pođemo i blagoslovit će naš život kako bismo mogli vršiti Njegovo djelo.

Na jednom od afričkih plemenskih jezika vaše ime znači »čovjek iz Afrike«? Osjećate li se tako? Koliko ste vi promijenili Afriku, a koliko ona vas?

Moje ime na dvije različite strane svijeta objašnjava poslanje koje mi je takoreći predodređeno. Na hrvatskom jeziku opisuje plahost i miroljubivost ljudi s afričkog kontinenta, a s druge strane, na nekoliko plemenskih jezika zastupljenih u Keniji moje ime znači da sam čovjek iz Afrike. Svatko tko dođe u Afriku ne ostane netaknut. Najprije vas šokira, a zatim uči ‒ od samih početaka ‒ iznova živjeti. Sad mi je sve drukčije nego na početku. Svih ovih 16 godina Afrika i ja se međusobno izvrsno nadopunjujemo, zajedno rastemo, razvijamo se, stvaramo i mijenjamo se nabolje ‒ odvažno i ponizno. No to ne znači da je sve savršeno i da nije bilo i grešaka. Bogu hvala na svakom trenutku, dobrom i lošem. Sve me je to izgrađivalo i učilo strpljenju, praštanju i radu na sebi ‒ da bih bio bolji i mogao služiti drugima. Bog je dopustio sve pogreške, gledao je svaki pad i bio je tu i kad sam primao udarce. Dao mi je razum da shvatim greške, snagu da ustanem nakon padova i vjeru da oprostim kad su me udarali. On mi je dao sav okvir u kojem jesam. Njegove su sve dubine i visine. On strpljivo poučava, dopušta nam da se uzoholimo misleći da sve znamo i možemo ‒ i tu je kad padnemo i podiže nas. Dopušta da Mu pripisujemo sve što On nije, a tiho nam govori tko On doista jest. On je često tamo gdje Ga ne očekujemo i dolazi nam neprimjetno… prođu godine dok ne shvatimo da je zapravo to bio On.

69748070 2386631031419577 6573595850532978688 n

U predstavljanju smo otkrili da ste već šesnaest godina misionar, i to na afričkom kontinentu. Imali ste čast sudjelovati na velikom i povijesnom susretu ‒ naime, papa Franjo je od 25. do 30. studenog 2015. godine prvi put kao nasljednik sv. Petra posjetio Keniju, Ugandu i Srednjoafričku Republiku. Kako je bilo na tom susretu? Što je taj susret značio za Keniju? Što je značio za vas osobno? I kako je narod gledao na taj segment Papina posjeta?

Dolazak pape Franje u Keniju ujedno je bio i njegov prvi susret s afričkim kontinentom, a on kao sijač mira i nade upravo se u Keniji osvrnuo na snažne poruke mira koji je ovdje toliko potreban. Na samom dočeku Pape je bilo vrlo veselo, obojeno afričkim bojama i zvukovima, što znači živost, rasplesanost, radost, dinamičnost, a upravo takve su vam i afričke mise koje su uvijek veliko slavlje. Uloga Pape je, naravno, pozitivna jer želi pomoći da Kenija, koja ima gotovo 49 milijuna stanovnika, pronađe pravi put, temeljen na pravdi i pravednosti, na miru i dobru jer, kao što znate, Kenija je podijeljena na plemena i svaki izbori redovito označavaju nemire, nasilje, strah, borbu za prevlast i velika stradanja ‒ ne zaboravimo na predsjedničke izbore 2017. i 2018. godine u kojima je više od 2000 ljudi izgubilo živote. Njegova glavna uloga u ovome posjetu bila je donijeti pravdu i mir ‒ budući da na ovim područjima Afrike lokalne vlade ne posvećuju tome veliku pažnju. Zapravo, potpuno zanemaruju taj segment. Papa je također taj koji je ukazao na ogromni problem korupcije prisutne među liderima afričkih država i sve sfere afričkog društva pogođene su njime. Na ovim prostorima, gdje je Crkva siromašna među siromašnima, izuzetno je potrebna solidarnost i međureligijski dijalog. Kenija označava pluralističko društvo i zato veliku ulogu u tom međureligijskom i međukulturalnom dijalogu za opće dobro imaju suradnja, razumijevanje, tolerancija i solidarnost usmjerena prema manjima, nemoćnima, pritisnutima i bačenima na margine, siromašnima, onima kojima su potrebne pažnja i pomoć. Papa Franjo vidi budućnost u Africi i pomirenje koje će biti moguće zahvaljujući mladima, jer oni su ti koji trebaju izgrađivati zemlju pa ih je pozvao da se okrenu vrijednostima koje će u svoje središte uvijek stavljati čovjeka i njegovo dostojanstvo.

50754122 2019270131489004 3659997947979890688 n

U Keniji živi više od 40 milijuna ljudi u 40 etničkih skupina, a najzastupljenija religija je kršćanstvo (oko 47% je protestanata i 35% katolika). Islamu pripada 10%, a ostatak tradicionalnim plemenskim vjerovanjima. U kakvom odnosu žive kenijski kršćani s drugima i kako ljudi drugih konfesija gledaju na vaš misionarski rad?

Mi ne isključujemo druge konfesije, pomažemo svima, nastojimo ih sve očvrsnuti i integrirati u društvo bez obzira na njihovu vjeroispovijest, tako da smo od svih veoma dobro primljeni i prihvaćeni. Vjera nije nešto što se nameće, jer tako ne može donijeti plod. U vjeru se može uvoditi, polako i s ljubavlju, svjedočenjem, te uvijek s mogućnošću da će vjeri netko reći ne. Ne trebam raditi veliku dramu oko onoga tko je pored nas rekao ne vjeri, nego trebam pitati sebe zašto je netko pored nas vjeri rekao ne. Odbijamo li mi kao vjernici ljude od vjere i jesmo li onda uopće vjernici kakvim nas Isus želi? To se trebamo pitati svaki dan. Netko će potaknut raznim okolnostima reći ne vjeri, no ako zaista vjerujemo Bogu i Evanđelju, onda se moramo također pouzdati da smo posijali sjeme i da će ono jednom niknuti i donijeti plodove, ne možda odmah, možda za deset, možda za dvadeset godina, ali hoće. To je ljepota Božjega djelovanja, ta strpljivost kojom vodi čovjeka i kad je on uvjeren da je aposlutni vladar svojega života. Bog ne nameće, On otvara vrata, a na nama je da kroz njih prođemo. To je ljubav. Imati poštovanje prema slobodi svakog čovjeka. Dati čovjeku najbolju moguću ponudu i dozvoliti mu da je sam prepozna, spozna, prihvati, zaživi i obrati se. Ponekad je potrebno udaljiti se od vjere da bi je čovjek našao. Znamo da su i pored Isusa mnogi rekli ne vjeri. Onaj tko vjeru traži i želi ‒ naći će je, a onaj tko je ne želi ‒ u svemu će naći razlog da se od nje udalji. Ali Bog računa s tim. Njegovi su naumi neopisvo široki, uvijek traži našu suradnju, ništa ne radi prisilno ili protiv volje čovjeka.

Najbolji primjer suživota nas katolika sa svima drugima je upravo naša misijska srednja škola Sv. Franje (St. Francis Secondary School) koju pohađa 500 djece čiji su roditelji daleko od mogućnosti da im osiguraju školovanje. Učenici potječu iz svih etničkih i vjerskih skupina u Keniji, ovdje su djeca iz grada i sa sela, djeca s invaliditetom; i sva ona dijele isto siromaštvo, ali imaju snove, želje i upravo je škola ono mjesto koje im daje sigurnost i nadu i koje im može pružiti rješenje za trajni izlazak iz siromaštva i bijede kojima su izloženi od rođenja.

Kakva je Afrika danas kad je usporedite s vremenom kad ste došli prije 16 godina?

U posljednjih 16 godina mnogo toga se promijenilo, uočljive su velike razlike, učinjeni su mnogi hrabri iskoraci, uspjesi i konkretna infrastrukturna ulaganja. Kad sam došao u Keniju, u selu nije bilo struje, nije bilo vode… zbog neizmjerno teškog stanja koje sam zatekao nisam mogao ni zamisliti da ćemo nakon 16 godina borbe imati u selu struju, ali i vodu. Afrika napreduje, no sve to je dugotrajan proces koji se odvija postupno i malim koracima u velikom zajedništvu.

Fra Miro, vi ste franjevac, znamo da je sv. Franjo ljubio sestricu siromaštvo. Je li danas u 21. stoljeću, kad smo okruženi svijetom uznapredovale tehnologije, teško živjeti u takvim siromašnim uvjetima? I što vama, vašim pomoćnicima i djeci predstavlja sv. Franjo, jer po njemu ste prozvali i srednju školu?

Djelovanje Franjevačkog reda oduvijek je bilo vrlo snažno i korisno ‒ franjevci su se brinuli za dostojanstvo čovjeka. Sv. Franjo je uvijek stajao uz one najmanje, nemoćne, zaboravljene i siromašne i davao im nadu. I upravo je naša misijska srednja škola ono mjesto koje djeci daje sigurnost i nadu u bolju i pravedniju budućnost. Upravo u skladu s načelom sv. Franje ‒ Ne živjeti samo za sebe, nego i drugima koristiti ‒ svi mi okupljeni oko ove misije trudimo se daleko od moderne i užurbane svakodnevnice dijeliti radost, ljubav, vjeru, pomagati, služiti i spašavati i sve usmjeravati prema humanim i plemenitim rješenjima.

71149753 2386631038086243 3823992542509137920 nU vašem predstavljanju istaknuli smo da škola broji veliki broj djece. Kako uspijevate odgajati i poučavati djecu? Što sve djeca uče?

St. Francis je postao mjesto gdje djeca provode veliki dio svog vremena te uz potrebna znanja usvajaju i izgrađuju temeljni sustav vrijednosti koji je preduvjet njihovog odrastanja u kvalitetne i perspektivne, kao i društveno odgovorne mlade ljude. Riječ je o srednjoj školi internatskog tipa i učenici ovdje žive gotovo cijelu godinu jer dolaze iz udaljenih mjesta u kojima ne postoji transport te je ovo jedini način kako bi mogli pohađati nastavu. Nastava se izvodi po gimnazijskom programu Ministarstva obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Kenije, a obogaćen je nekim izvannastavnim aktivnostima koje se odvijaju u skladu sa skromnim materijalnim mogućnostima škole. Usprkos siromaštvu i otežanim uvjetima u kojima se odvija život i rad škole, učenici ostvaruju odlične rezultate na završnim državnim ispitima i često nadmaše naša očekivanja, pa je tako 2017. godine naša misijska škola bila među 15% najboljih u državi, a 20 je učenika dobilo i stipendije za fakultete. Velika je radost i ponos vidjeti naše zajedničke rezultate rada! U školi se zalažemo za inkluzivnost u obrazovanju koja uključuje osobe s invaliditetom, osobe nižeg socijalno-ekonomskog statusa, osobe iz ruralnih sredina, rasne, etničke i druge manjine te osobe koje su diskriminirane u obrazovanju na temelju dobi, vjere ili drugih obilježja, a sve s ciljem smanjenja segregacije. Važnu ulogu u životu ove djece imaju i kumovi koji osiguravaju sve troškove njihova školovanja. Ovdje, osim što stječu kompetencije (znanja i vještine), dobivaju tri obroka dnevno, smješteni su u spavaonicama, a nastavu izvode profesori koji zajedno s njima žive u području škole. Škola traje četiri godine i završava polaganjem ispita državne mature.

Rad u školi zahtijeva mnogo posla, truda i odricanja, no više je ipak radosti. To je jedno časno, zahtjevno i lijepo zanimanje. Biti učitelj danas je teško, no svaki put kad otvoreno prihvatite talente i karaktere mladih ljudi koji su vam dani u ruke, to mora donijeti rezultate.

cc6d10d6 28fa 4b2a 91c6 366284e4c97f

U Malome domu, utočištu za napuštenu djecu, brinete o hendikepiranoj djeci. Koliko je teško brinuti o takvoj djeci bez dovoljnog broja stručnog osoblja prijeko potrebnog kad su posrijedi takva djeca?

U Malome domu skrbim o napuštenoj djeci čije su životne priče za mnoge od nas potresne, čak posve nezamislive. Prema njima život nije bio blagonaklon kao prema većini ljudi. Njihove borbe teže su od naših, svijet im nije prilagođen, a ipak čine čudesne stvari i mnogo puta su u srcu zdraviji od ostalih koji misle da imaju sve. Mnoga djeca ovdje su prvi put osjetila ljubav, prijateljstvo, sigurnost i toplinu doma. U Malome domu žive djeca bez roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, epilepsijom, autizmom i dječjom paralizom. Nemamo stručnog osoblja, samo četiri žene iz sela koje djeci pomažu oko osnovnih potreba, a najveći teret upravo dijele sama djeca među sobom. No oni su toliko požrtvovna i pomažu međusobno jedna drugima da ova zajednica djece s invaliditetom funkcionira kao jedno dobro usklađeno tijelo.

Mnogi koji su bili ovdje, upoznali djecu, živjeli s njima i dijelili s njima sve njihove probleme, na svom odlasku znaju reći kako su kroz boravak u Malome domu shvatili vrijednost života. Odlaze drugačiji, ispunjeniji. Činili su dobro onima koji im ništa nisu mogli dati zauzvrat. Kako je moguće spoznati toliko o životu, biti tako radostan i ispunjen, a na mjestima na koja mnogi ne bi uopće zašli i s ljudima koje mnogi izbjegavaju? To je bit žrtve. Iz ljubavi davati svoju snagu i svoje vrijeme čini čudo u čovjeku. To je pravo iskustvo milosrđa. To znači dotaknuti Isusove rane i biti ozdravljen.

51794099 2046067952142555 6884554772708327424 nPročitao sam jednom zgodom izreku: U ostatku svijeta imate sat, a mi imamo vrijeme. Je li to uistinu tako?

U Keniji je doslovno tako. Ovdje je sve stvar strpljenja, nema previše planiranja i vrijeme zaista drukčije teče. Ovdje ćete često čuti izreku na svahiliju: Haraka haraka haina baraka – u slobodnom prijevodu to znači: Ako žuriš, nema blagoslova. U razvijenom svijetu sve ide tako brzo, no ponekad treba naučiti i stati. Siromašan si kada vidiš sreću samo u bogatstvu i moći. U izobilju koje nam nudi vrijeme u kojem živimo lako zaboravimo da je za sreću važnije biti nego imati.

I pred kraj jedno pitanje: fra Miro, gdje vidite sebe u budućnosti? Planirate li ostati u Africi sve do Božje volje, ili…?

Nama katolicima je put nasljedovati Isusa, biti što sličniji Njemu. Isus je došao zbog odbačenih, marginaliziranih, bolesnih, siromašnih, zapostavljenih, mnogih koji su negdje na rubu društva i često nevidljivi. Oni trebaju biti prioritet kršćanskog djelovanja. Njima se Isus bavio u vrijeme svoga zemaljskog života. Njima trebaju nada, ljubav i toplina služenja i zato sam sretan što smo mi franjevci misionari poboljšali život ljudi u Africi kojima služimo. Uz moje primarno poslanje i pastoralni rad, svoj život posvetio sam napuštenoj i bolesnoj djeci i borbi da im omogućim obrazovanje. Trudim se hrabro koračati stazama na koje me Gospodin šalje jer On zna što mi treba i prije nego to sam znam, zna gdje sam potreban, znam da brine i čuva, a meni neka da mudrost da Ga slušam i slijedim… u Africi, Latinskoj Americi, Hrvatskoj ili u bilo kojem drugom dijelu svijeta…

63330524 2233653640050651 796476662563733504 nDok Vam zahvaljujemo na vašim odgovorima, želimo vam, fra Miro, obilje duhovnih dobara, neka vas dragi Bog uvijek vodi, štiti i čuva na vašem misionarskom putu. A vas molim ‒ što možete poručiti našim čitateljima i vjernicima? Koja bi bila vaša poruka, pogotovo mladima danas?

Prije svega rekao bih da smo svi pozvani u svojim životima i okružjima širiti Radosnu vijest, već prema svojim mogućnostima i prilikama. To je misijska narav Katoličke Crkve. Naša veličina nije u onome što imamo, nego u onome što dajemo. Mi smo ovdje da volimo ljude, činimo dobro, podnosimo kritike, naviještamo Evanđelje onima koji su spremni slušati, budemo samokritični, slavimo Euharistiju i, uvijek iznova, činimo dobro ‒ svima.

Dragi mladi, budite zahvalni na svim blagoslovima, a na vama je da samo iskoristite to što imate. Nemojte čekati, odugovlačiti, ne osuđujte, ne tražite razloge i opravdanja, trudite se, učite, ustrajte, ohrabrujte i budite hrabri, poboljšajte sve što možete, oprostite, ispričajte se, utješite, zahvalite se, učinite dobro djelo, zagrlite, uputite lijepu riječ i osmijeh… Uvijek imate Nekoga tko vas prihvaća, tko vas prati mislima i raduje vam se, tko čuje i vašu šutnju, vidi bol i ne napušta vas i ne ostavlja same. Taj Netko vas voli! Uzvratite i dajte Mu do znanja koliko vam je potreban i važan, izrastite u ljubavi. To pokušajte ponoviti danas, pa zatim slijedeći dan i svaki naredni dan nakon toga, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu ‒ i život će vam biti bogat i vrijedan!

(Razgovarao preč. Ivan Poleto)

Prezeto s: http://kc.org.rs

logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2022 All Rights Reserved. Design and development logo