Naslov kaže da će u ovom kratkom osvrtu biti riječi o ekologiji kao znanosti zato što je danas opće mišljenje ne vidi u tom svijetlu. Međutim, ispravno bi bilo reći da ona jest biološka znanost. To je uvijek bila njezina suština. Što to zapravo znači?
Jeste li ikada šetajući kroz šumu ili livadom, u blizini jezera ili močvare, stojeći na brežuljku ili planini, promatrajući u dubinu pećine ili vodu kako se spušta niz vodopad primijetili raznolikost živih organizama, raznolikost života? Ukoliko jeste, na trenutak ste razmišljali kao ekolog iako toga vjerojatno niste bili svjesni.
Ekologija je biološka znanost koja proučava uzajamne odnose između živih organizama, kao i odnose između živih organizama i sredine u kojoj žive, te strukturu i funkcionalnost prirodnih staništa. Istražuje dakle, ne samo dinamiku odnosa živih organizama, nego i dinamiku odnosa organizama i njihova okoliša. Danas, u modernoj znanosti se sve više radi na integraciji podjele ekologije, pri tome se misli na utjecaj koji imaju i biljke i životinje jedne na druge, pa tako umjesto da promatramo zasebno ekologiju životinja ili ekologiju biljaka, kao i ostalih velikih grupa organizama, uviđamo da sav živi svijet sa svojom neživom okolinom utječe jedan na druge i da ekologiju treba integrirati u cjelinu.
Ovdje bi bilo dobro spomenuti da je ekologija i polimorfna znanost, jer istražuje morska i kopnena prostranstva, bogatstvo života u zraku i u kopnenim vodama, bogatstvo života i u onim sferama koje ljudskom oku nisu dostupne. Kažemo bogatstvo života, ali koliko nam je jasno što to znači. Milijuni i milijuni vrsta su predmet izučavanja. Svakodnevno otkrivamo nove, svakodnevno nas život oduševi, oduševi nas način na koji život živi. Nema mjesta na našoj planeti na kojem život nije pronašao način da živi. Oduševi nas i njegova inovativnost da prebrodi teške nedaće koje mu se nađu na putu.
Ekologija je po svom predmetu proučavanja, opsegu i zadacima kompleksna znanost. Bavi se organizmima, populacijama, prirodnim zajednicama, ekosustavima i biosferom. Sve navedeno su razine ekologije i svaka od njih daje drugačiji uvid u okoliš. Međutim, na svaku od razina veliki utjecaj ima i čovjek, tako da se ekologija bavi i čovjekovim utjecajem, točnije, opsegom tog utjecaja i njegovim posljedicama. Ovdje govorimo o konzervacijskoj ekologiji. Upravo je konzervacijska ekologija ono što većina danas smatra kad čuje riječ „ekologija“. Međutim, radi se o vrlo malom dijelu široke slike o ekologiji koji se bavi konzervacijom staništa i vrsta, stupnjem njihove degradacije i stupnjem izumiranja.
Ekologija je zatim i fundamentalna znanost. Nije joj svrha nikad bila da pronađe način da se nosi sa antropogenom destrukcijom prirodnih staništa. Prelako nam danas preko usta prolaze pojmovi poput ekološka osviještenost, ekološko djelovanje, ekološki proizvodi i sl. Svi ti pojmovi govore o primijenjenosti ekologiji, što ona nije. Ona je fundamentalna znanost. Istražuje bogatstvo života. Možda će jednog dana otkriti oblik života koji će biti lijek za sve bolesti ovoga svijeta ili neku interakciju između živih organizama koja će nam omogućiti dostupnost jeftinim, obnovljivim izvorima energije. Nova otkrića i saznanja ekologije stalno dovode i do mogućnosti primijenjenosti, ali neka ne bude obrnuto. Ne podredimo plemenitu znanost svojim sebičnim potrebama, ponovno. Upravo nas je ta sebičnost i dovela do točke gdje smo danas. Svijet je čudesno mjesto i On je sigurno jedini u potpunosti svjestan njegove ljepote i kompleksnosti. Učimo se toj kompleksnosti promatrajući je i postavljajući pitanja. Mislim da je to jedini način da uistinu zavolimo sve stvoreno i onda će se iz te ljubavi roditi i poštovanje stvorenog, a iz poštovanja i odgovornost da stvoreno zaštitimo.
Doris Trogrlić
