Prema službenoj “Legendi svete Klare” Tome Čelanskog je 1952. godine odlučeno da se sveta Klara iz Asiza proglasi zaštitnicom televizije,
tada novog izuma u kojemu se odmah vidjela i potencijalna snaga širenja radosti, ljubavi, razumijevanja i snaga prenošenja dobra, ali isto tako i snaga prenošenja zla. Naime, dok je gradonačelnik Asiza radio te godine na pripremama oko proslave 7 stoljeća od smrti svete Klare, izučavao je dostupne spise o njoj, pa je tako u spomenutoj legendi Tome Čelanskog pronašao zapis u kojemu se opisuje nesvakidašnji događaj. Tako je ondje napisano kako je na jedan Božić sveta Klara bila u takvim bolovima da nije mogla otići na Jutarnju, te je ostala sama u krevetu, dok su ostale sestre otišle na molitvu i ostavile ju samu.
Žaleći što i sama nije mogla poći, uzdahnula je i zavapila: »Gospodine Bože, evo sam ti sama ostavljena na ovome mjestu!« Iznenada joj je u ušima počelo odzvanjati ono divno suglasje koje se odvijalo u crkvi Svetoga Franje. Slušala je psalmodijsko klicanje braće, pratila skladnost pjevača, čak je uhvatila zvuk orgulja. Udaljenost mjesta nikako ne bijaše takva da bi se ono moglo čuti na ljudski način, nego je ona svečanost ili na božanski način doprla do nje. Zato je gradonačelnik došao na zamisao da se televizija, koja je u ono vrijeme bila revolucionarno otkriće, posveti upravo svetoj Klari, te je to predložio biskupu u Asizu, a ovaj dalje Svetoj Stolici.
Papa Pio XII. službeno proglašava svetu Klaru zaštitnicom televizije 14. veljače 1958. godine. Ne radi se tu toliko o zaštiti od eventualnih zala televizije i njezina iskorištavanja u negativne svrhe od kojih bi kao sv. Klara nekakvim čarobnim štapićem spašavala, nego je riječ o oplemenjivanju etera u najširem smislu riječi, odnosno o pozivu na duhovno uzdizanje svih onih ljudi koji rade na televiziji, kao i svih onih do kojih dopire sve što se s televizije prenosi, odnosno o oplemenjivanju cjelokupnog televizijskog prostora. Zato, neka nas sve u tom smislu sveta Klara nadahnjuje i učini nas pozornima na ljepotu širenja Božje riječi i tim putem.
Ivan Batinić
