Ženo! Ti koja užurbano hodajući prebireš sve misli i strahove, koja sve tuge u suzama čuvaš i svoje radosti u osmijehu kriješ.
Ti koja si kći, sestra, djevojka, supruga; koja ćeš postati majka, koja si majka. Ti koja donosiš novi život na ovaj svijet, koja daješ smisao postojanju svemira, koja rađaš pokoljenja. Sjećaš li se što Stvoritelj reče kada te stvori tako potpunu i savršenu?
Istina, u Evi smo učinile smrtni grijeh, ali u Majci Spasiteljevoj smo zadobile milost i potpuni oprost grijeha. I sjećaš li se što On kaza? ''Stvorena si iz muškog rebra da budeš jednaka muškarcu, ispod ruke da budeš zaštićena... i sa strane srca da budeš ljubljena.'' Ne pristaj ni na što manje od tog!
Bog se uistinu proslavio kao umjetnik stvarajući tvoje tijelo. Biće u kojem nastaje novo, besprijekorno stoljećima nadilazi izume i sva nova tehnološka otkrića. Staneš li ikada ispred ogledala? Razmotriš li svoj lik u odrazu? U skromnosti se divi tom savršenstvu koje jesi. Zahvalna budi. Predodređena si za ulogu supruge i majke, učiteljica životnih lekcija u čijem umu stoji enciklopedija životne mudrosti; pastirica srdaca u čijem srcu gori molitvenik s bezbroj molitava.
Tvoj dan nekada traje duže od dvadeset četiri sata i tvoja godina ponekad ima više od 365 ili 366 dana. Ali ti to ne koristiš kao izliku, ne tražiš odmor ili bolovanje. Tebe u noć nosi radost što ćeš i sutra prva učiniti dobrim jutro svom suprugu i djeci.
Majko, vodi i svoju kći tim ispravnim putem. Čuvaj ju da se ne izgubi u slijepim ulicama ovoga vremena. Previše tog se nudi što svojim lažnim blještavilom osljepljuje srca mladih. Svijet prestaje uočavati umjetnost Stvoritelja i počinje se diviti avangardi jednoličnog, od čovjeka nametnutog pojma estetike kojoj je za cilj upravo ona sama. Vanjski izgled, ljepota (po proizvoljnim mjerilima određene grupe ljudi) nameću se kao smisao života. Mnoge mlade žene ostaju zarobljene u tom svijetu gdje prvobitnost (uloga kćerke, supruge, majke) ponire u dubine nepovrata, dok samo oku vidljivo, doslovno i opipljivo plovi na bespuću ograničenosti i trivijalnosti.
Gospodin je bio domišljatiji. Uz svu ljepotu koju je podario svakom svom stvorenju, nije zanemario funkcionalnost udova. Tako, usne koriste za razgovor, savjetovanje i odgajanje djeteta, trbuh zajedno s bokovima postaje dom malog bića koje se razvija, a grudi služe prehranjivanju. Tu se Gospodin ponovno proslavio u stvaranju majke kao izvora života gdje se dijete dolazi napojiti. I zauvijek ostaje u posebno privrženom odnosu s majkom. Svetost tih dijelova tijela je toliko puta oskvrnjena u njihovom prikazu kao izazovnih i kao alatki zavođenja, što također može dovesti do loših veza i labilnih brakova. Gdje Bog i Njegova Riječ nisu temelj kuće, ona se urušava i od povjetarca.
Stoga djevojke, razmislite o sebi, o svojoj vrijednosti i vrijednosti svog tijela koje ne trebamo odvajati od duše. Jer je i tijelo posvećeno i ima svoju svrhu. Razmislite i o tom što želite učiniti sa svojim životom? Želite li roditi novi život? Želite li obitelj? Dobro upoznajte i pažljivo procijenite potencijalnog supruga. Hoćeš li s njim imati brak u kojem su Bog i naše poslanje rađanja novog života na prvom mjestu? Gleda li tvoje tijelo samo kao zavodljivo i zgodno ili kao dragocjeno i namijenjeno ostvarivanju Božjeg plana? Je li mu tijelo samo izvor užitka ili hram novog, malog stvorenja koje je od Stvoritelja poslano?
Ženo, djevojko, svaki dan se sjeti svoje vrijednosti i svoje uloge, i svaki dan Bogu zahvaljuj na tim darovima. Neka su ti sretni i blagoslovljeni svi dani života tvoga, pa i ovaj osmi mart/ožujak.
Ella Bojčetić
