Neka njemačka obitelj provodi godišnji odmor u Engleskoj.
Za vrijeme jedne od čestih šetnji primijete jednu ljupku kućicu u polju koja bi im odlično odgovarala za provod idućeg godišnjeg odmora. Upitaše tko je vlasnik i saznaše da je to protestantski pastor te s njim sklopiše ugovor za iznajmljivanje kućice iduće godine. Na povratku u Njemačku, najednom se sjeti gospođa da u kućici nije primijetila WC i, zahvaljujući njemačkoj pedantnosti, odluči pisati pastoru i zamoliti ga za informaciju gdje se nalazi WC u toj kućici. Pismo je bilo napisano ovako:
„Poštovani gospodine pastore, ja sam ona gospođa što sam s Vama prije nekoliko dana sklopila ugovor za ladanjsku kućicu. Nisam pri obilasku kućice naišla na WC, te Vas molim da li biste me htjeli obavijestiti o tome. Uz srdačan pozdrav i poštovanje N. N.
”Primivši pismo, pastor nije shvatio kraticu WC i, u uvjerenju da se radi o anglikanskoj kapeli (Walah Chapel), odgovori ovako:
„Poštovana gospođo, zahvaljujem na Vašem upitu. Čast mi je obavijestiti Vas da se mjesto koje Vas zanima nalazi 12 km od kućice, što je prilično nepogodno za one koji su navikli češće ga posjećivati. Tko je navikao dulje se zadržavati zbog svojih poslova trebao bi ponijeti nešto za jelo tako da se na mjestu može zadržati cijeli dan. Do mjesta se može doći prema izboru: pješice, biciklom ili automobilom, ali je bolje doći ranije da ne bi ostali vani i ometali druge. U zgradi ima 100 mjesta za stajanje i 40 za sjedenje. Postoji kondicioniranje zraka kako bi se izbjegla neugodnost loših mirisa. Sjedala su prekrivena crvenim velurom. Preporuča se da se dođe na vrijeme ako se želi dobiti mjesto za sjedenje. Djeca sjede skupa s ocem i pjevaju, svi plješću rukama i udaraju nogama. Na ulazu vam daju jedan list papira, a tko zakasni, može se poslužiti susjedovim listom. Papir se pri izlazu može predati osobi za to zaduženoj i po mogućnosti nezgužvan kako bi se mogao koristiti još barem mjesec dana. Postoje veliki zvučnici i pojačala za zvukove da bi se mogli čuti vani za utjehu onima koji nisu mogli ući. Ono što se sakupi, podijeli se siromasima. Postoje i specijalni fotografi koji vas snimaju u raznim pozama, kako bi vas svi mogli vidjeti pri tako čovječnom činu.”
Kroz ovaj, vjerujem svima zanimljiv događaj iznajmljivanja kućice jedne njemačke obitelji možemo uočiti nesporazum koji je česta pojava u međuljudskim odnosima. Mnogi nesporazumi su neznatni i brzo ih se riješi, ali postoje i oni koji mogu donijeti veliko razočarenje. Zašto dolazi do nesporazuma? Postoje mnogi razlozi zbog kojih može doći do nesporazuma, ponekad svoje mišljenje ne izrazimo jasno i precizno kako bismo željeli te će nas sugovornik pogrešno shvatiti ili nas uopće neće shvatiti, možda se nekad drugi ne mogu usredotočiti na ono što kažemo zbog buke u pozadini i sl. Iza brojnih nesporazuma stoji nejasna komunikacija i površno oblikovane poruke. Nakon takvih poruka obično se suzdržavamo od postavljanja pitanja i "pravimo" se da znamo o čemu sugovornik govori. Na primjeru ovog teksta vidimo da je gospođa koja iznajmljuje kuću postavila pitanje, koje je po nama danas sasvim jasno i razumljivo, međutim pastor se osvrnuo na anglikansku kapelu te dao, mogu reći zanimljiv i smiješan odgovor. Jednostavno, nesporazum je posljedica nedostatka i loše komunikacije, budući da smo mi ljudi svi različiti i svatko od nas stvari shvaća na svoj način te bismo se trebali potruditi da komunikacija bude što uspješnija, a samim time će se poboljšati i naši međuljudski odnosi. Bez dobre komunikacije ništa ne možemo napraviti dobro niti dugotrajno, propast će i raspast će se jako brzo, sami smo svjesni koliko se lošega dogodilo upravo zbog loše komunikacije. A sad neka svatko od nas za sebe zamisli kraj i ishod ovog nesporazuma.
Marina Jurić
