Citat tjedna

„Tada im svima reče: Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne sebe i svaki dan uzme svoj križ i neka ide za mnom.“

 

Luka 9, 23

gubavac i franjo

„8 načina kako ostati pozitivan; 10 načina kako postati uspješan; 17 načina kako osjetiti adrenalin...“ Zvuči poznato? Naslovnice magazina i brojnih web site-ova nude „instant“ rješenja, osobito mladima, kako na najjednostavniji način mogu osjetiti avanturu života, pružiti srcu osjećaj koji će ga potaknuti da „lupa kao da hoće iskočiti“. No, što je najveći izazov? Uspeti se na Mount Everest? Zamisli! 8848 m i nije mala stvar!

Ili, još neobičnije, postati najbolji u sinkroniziranom plivanju. Dobro, realniji odgovor bi mogao zvučati: biti „netko i nešto“, ako ne u svijetu ili državi, onda barem u mjestu stanovanja. Međutim, ovaj osjećaj pobjede postane brzo krhak. Ako ne ostane oboren uspjehom drugih, onda se sruši pred bujicom pohlepe. Nakon dotaknutog vrha Himalaja, javlja se želja za osvajanjem Marijanskog jarka. Ukoliko se i to ostvari, što onda? Preostalo rješenje bilo bi napuštanje Mliječnog puta i izlet u drugu galaksiju? No, zagonetka ostaje bi li i tim pothvatom niknula barem mrvica zadovoljstva. Misao sv. Augustina bi mogla biti jedini odgovor: „Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri.“ Poput sv. Augustina, i sv. Franjo je uspio pobijediti svijet tek kada je odbacio njegovu ljestvicu vrijednosti i predao se Gospodinu. No, Franjo, veliki avanturist, ne zadovoljava se samo pobjedom nad svijetom. Ona postaje tek korak ka većoj pobjedi: pobjedi nad samim sobom. U trenutku kada je zagrlio gubavca, Franjo je osjetio tu slatkoću. Životopisci kažu da mu se tada pretvorilo u duševnu i tjelesnu slast sve ono što je nekada bilo neugodno, pa čak i odvratno.Aha, tu smo! No, kako pobijediti sebe kada danas nema gubavaca u izvornom značenju te riječi? U blažem obliku, okusila sam komadić ove pobjede tijekom Franjevačkog hoda. Kasno u noć, jednoj framašici je počela jako teći krv iz nosa. S njom smo bile još jedna djevojka i ja. Dok je krv u mlazovima padala na stol, pomislila sam: „Ok, Bože, znaš da nam nije ugodno gledati krv, pogotovo iz nosa, ali ako si baš htio da se ovo dogodi, neka bude... A zar ipak nije moglo biti nešto jednostavnije, npr. ugriz kukca, ogrebotina...?“ Umjesto daljeg razmišljanja, trebalo je krv ukloniti i pružiti barem suosjećanje djevojci jer se ta pojava (valjda) ne može zaustaviti kada mi to hoćemo. I da, baš je morala biti krv iz nosa! Njen nos je te noći bio naš gubavac. Usudile smo se maramicama ukloniti krv sa stola. To je bila prava pobjeda. Umjesto mučnine, javila se radost jer smo s njom u tom trenutku. Pobjeda u toj maloj stvari, otkrila nam je tajnu, Kristu i sv. Franji, jako dobro znanu: najveći izazov je pobijediti sebe služenjem braći i sestrama. Pobjeda je u zagrljaju gubavca! Ups, ispravit ću se malo: jest pobjeda, ali još uvijek nepotpuna. Istinski pobijediti znači prepoznati i zagrliti Krista u gubavcu. „Zaista kažem vam: Štogod učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25, 40). Veličina je u služenju, ali ne u služenju koje je samo sebi svrha, nego onomu koje se rađa iz ljubavi prema bližnjemu. „Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko svoj život položi za prijatelje“ (Iv 15, 13) Polagati život ne mora nužno značiti smrt. Ulažući vrijeme u služenje drugima s ljubavlju, polažemo dio svog života. Poznati bosanski pisac Meša Selimović pri pisanju o veličini prijateljstva, između ostalog, kaže: „A ništa ja nisam dao tebi, nego sebi.“ Uistinu, darivajući sebe drugima, najviše primamo. Tada svi načini, s početka priče, postaju tek uzaludnim „gutačima“ vremena, a samo jedan način dobiva smisao. Onaj koji nudi najveći izazov, a ostvaruje i ciljeve spomenutih: truditi se ljubiti onako kako je Krist ljubio, a ljubio je i ljubi do kraja.

 

                                                                                                                              

                                                                                                                           Marija Puljić

 

logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2022 All Rights Reserved. Design and development logo