Hodočasteći stopama sv. Franje u Asiz pjevasmo je 26. rujna 2018. godine na platou ispred Porcijunkule; Franjo i Klara se radovahu zajedno s nama slaveći Krista Kralja i Kraljicu Franjevačkog reda i obitelji. Doživljaji koji se pamte, blagoslivljaju… pjesma koja promišlja, nadahnjuje, moli, hrabri, propituje, tješi, zbližava… U običnosti blagoslovljene svakidašnjice hodočasnici smo suzne doline koji u pratnji Isusa, Marije i Franje na putu u vječnu Domovinu pletu vijence sv. Krunice i dobrih djela.
Pričaju Mirta i Krešo: "Otkako pamtimo i pričaju nam roditelji, baka i djed, u našem je domu posebno draga i bliska svakodnevna obiteljska molitva koja ispunjava srce i dušu. Svaki naš rad počinje i završava molitvama i zahvalama za Božji blagoslov i dar i pjesmama Mariji, Majci Ljubavi, Anđelu dobrote, Kraljici svibnja, Majci dobrog savjeta… Svima nam je ugodan i lijep zajednički razgovor s Bogom i s Marijom slijediti Isusa. Mi djeca radovasmo se biti predmolitelji obiteljskog susreta s Gospodinom koji zajedno s odraslima blagoslivlja misli čista srca, svi nesebično ovdje i sada gradimo na zemlji Božje kraljevstvo. Naše glinene posude oblikovane Rukom Umjetnika hvale i slave Isusa kao Marija. Životi naših starijih pričaju i o Franji; pleteni bijeli pojas s tri vezice svjedoči o poniznosti, poslušnosti i čistoći, i o čovječnosti koja s ljubavlju odgovorno živi zapovijedi ljubavi. Naša zlatna generacija, kao Marija i Franjo, osobnim životom govori o Bogu, ponekad koristeći riječi. Zahvaljujući njima hodimo u Gospodnjoj Svjetlosti. I zahvaljujući Božjem pozivu i sebedarju predaka i potomaka širimo krugove dobrote njegujući ljepotu franjevaštva. Naš je život Pjesma brata Sunca. U svemu gledamo i vidimo, slušamo i čujemo slike i riječi Božjeg kista i Božje poezije. Svaka misao, svaki tren i pokret hvali Gospodina koji nas čuva kao zjenicu oka. Nebo se raduje i kliče zemlja, mole i zahvaljuju zajedno s nama na blagoslovu darivanja poniznosti i poslušnosti. Da, sestra korona mijenja… Na našem je licu osmijeh jer osjećamo mir u srcu i duši koje njeguju odnose s najbližima i čuvaju sjećanja na drage osobe koje su blizu i daleko, i uvijek bliske; zahvaljujemo Božjoj ljubavi da Život cvjeta: Ljubav priča djelima! Životom pričamo o Ljubavi! "
Mirta i Krešo su jedni u nizu osoba koje usrećuju bližnje malim znakovima pažnje od kojih se živi, zdušno čine male stvari velikim srcem. U životu ostavljaju tragove ljubavi, a ne ljubav u tragovima. Srcem primaju obilne darove Božje milosti svakodnevno zahvalno živeći molitvu Oče naša, Zdravo Marije i Slava Ocu; u njihovom je životu hvaljen Isus i Marija! A u mojem, u našem životu???
Svaki dan je dan Gospodnji, nama darovano vrijeme za hvaliti, slaviti, blagoslivljati i častiti Gospodina molitvama zahvalnosti i dobrim djelima, svojim životom. Činimo li tako? Prihvaćamo li darivane talente na dobrobit svih? Živimo li zapovijedi ljubavi u poslušnosti, poniznosti i siromaštvu? Koliko su nam blizu i daleko riječi, misli, djela, želje, propusti??? Jesu li nam vjera i povjerenje utemeljeni u Bogu? Je li nam duhovnost i karizma Franjina i franjevačka? Koliko i kako je čovjek uistinu čovjek? Kako živimo u svojim i franjevačkim obiteljima, redovničkim i župnim zajednicama, na poslu i u svijetu? Jesmo li od svijeta? Dopuštamo li Bogu i čovjeku mijenjati nas na bolje? Kakvi smo u izolaciji i u društvu? Mijenjamo li sebe i druge na bolje? Kakvi smo u svakodnevici kućne, obiteljske crkve? Kakvi dolazimo i jesmo u župnoj crkvi na sv. Misi, prije i poslije sv. Euharistije? Vidimo i gledamo li u bratu čovjeku Božju sliku i ljubljeno Božje dijete? Slušamo, čujemo i živimo li Riječ Gospodnju?
Pjevamo i molimo, molimo i pjevamo, uvijek i svuda zahvaljujemo Bogu i ljudima na blagoslovu darivanja blagoslova; zahvalnost je mojoj obitelj i meni, i svima, način života kao Isusu, Mariji i Franji kojima je kao i nama život Pjesma Ljubavna! S braćom ljudima i svim Gospodnjim stvorenjima ponizno se klanjajući, blagoslivljajući, hvaleći i časteći Gospodina Boga radosno pozdravljamo kličući:
Hvaljen Isus, Marijo!
Hvaljen Isus i Marija!
Ljerka Mikić, OFS
