Krenuvši u Asiz, nisam htjela stvarati nikakva očekivanja niti zamisli o tome što me čeka ili što ću doživjeti. Umjesto toga, odlučila sam se potpuno prepustiti svakom novom danu koji će me odvesti što dalje, ali što bliže mjestu gdje je sveti Franjo provodio svoje dane i činio ponizna, ali značajna djela.
Put kroz Bosnu je prošao jako dobro. Svaki grad u kojem smo bili, ostavio je na mene trag jer od Viteza do Kiseljaka smo sreli i upoznali toliko predivnih i ljubaznih ljudi. Na taj način sam se uvjerila da doista još uvijek postoje dobri ljudi, ali su skriveni i djeluju ponizno. Od srca sam zahvalna svakoj obitelji koja nas je primila i prihvatila kao da se poznajemo godinama dok smo zapravo bili stranci. Nakon prijeđenih 80 kilometara osjećala sam se kao da bih mogla prijeći još toliko. Jer snaga koju sam dobila i koja je tinjala u meni je bila čudesna. Osjećaj koji je pratio svaki moj korak me gurao naprijed i nije mi dao da posustanem. Kada smo završili hod i krenuli prema Asizu, ostavili smo iza sebe sve naše boli i težine i s veseljem očekivali ono što je bilo pred nama. Prije Asiza, posjetili smo Padovu gdje smo imali priliku vidjeti crkvu svetog Ante. Kada smo konačno stigli u Asiz, mjesto koje je bilo cilj našeg putovanja, krenuli smo u razgledavanje bazilike svetog Franje. Taj dan je bio posebno značajan za sve nas jer se slavio blagdan Gospe od Anđela kada vjernici imaju priliku dobiti potpuni oprost grijeha. Prije ulaska u Porcijunkulu, poljubili smo sveto tlo i praćeni glazbom i pjesmom koračali smo prema Porcijunkuli dok su nas ostali vjernici srdačno pozdravljali. Tu smo izmolili potpuni oprost što je bio vrhunac svih prijeđenih i proputovanih kilometara. Osjećaj koji je u tom trenutku zagrlio moje srce je doista neopisiv. U Asizu, Grecciu i La Verni smo imali priliku posjetiti različite crkve i različita mjesta na kojima je sveti Franjo boravio i djelovao. Ta mjesta su svojom ljepotom svjedočila o tome koliko je sveti Franjo volio i cijenio prirodu i sve ono što je Bog stvorio. Sve one činjenice koje sam znala o svetom Franji sada su postale još veće i još više posebne u mojim mislima jer sam bila suočena sa stvarnim mjestima na kojima je sveti Franjo boravio. Iako on više nije tu, sve odiše njegovom prisutnošću, njegovom dobrotom i ljubavlju. Boraveći u Asizu, Grecciu i u LaVerni jednostavno se mogu osjetiti Franjine riječi i njegova dobrota koja odjekuje po zraku. Putovanje u Asiz za mene je bilo putovanje kroz moje srce, dok sam istovremeno tragala i popravljala neke dijelove koji su se činili slomljeni. Ovo je iskustvo koje će me uvijek iznova podsjećati da trebamo imati snage za život i da se uvijek trebamo boriti za ono što želimo i osjećamo jer sveti Franjo je upravo to radio!
Ana Martinović, Frama Sarajevo
http://framasarajevo.blogger.ba/
