Vrijeme je hodočašća. Hodočasnici smo u draga svetišta s molitvama zahvalnosti, zavjetima, nakanama. Hodočastimo pješice, autima, mislima, srcem, dušom, željama…
prema mogućnostima i okolnostima. U svakom je slučaju hodočašće ispunjeno vjerom, nadom i ljubavi prema Bogu i ljudima.
Hodočasnik je darivatelj sebe i života Gospodinu i primatelj obilnog Božjeg milosrđa koje se izlijeva na čitav svijet. Dobri se Otac raduje povratku izgubljenog sina, neopisiva je sreća Majke i Oca kada ljubljena djeca žive kao složna braća u blizini roditeljskog doma. Velika je milost kada Izvor vode žive orosi duh, dušu i tijelo za blagoslovljenu svakidašnjicu. Svako je hodočašće posebno, lijepo, neponovljivo; iako hodočastimo u isto drago svetište, svaki je put drugačije: doživljaj i osjećaj koji se pamti i prati.
Posebno je posebno hodočašće Franjevački hod kroz Bosnu do Asiza. Sudionici Hoda svjedoče da je to posebno blagoslovljen osjećaj, ispunjenje, blizina Boga, čovjeka, svih Gospodnjih stvorenja i samih sebe, jer hoditi sa svetim Franjom otkriva se ljepota Božje blizine. Ima li boljeg društva i ljepšeg mjesta od braće, prijatelja i Boga!?
Dragi mladi! Učesnik sam Franjevačkog hoda molitvama zahvalnosti, srcem, mislima, lijepim željama, tih dana na iste nakane slavimo sv. Misu u našim crkvama, srce pjeva i duša kliče Pjesmu brata Sunca koja obnavlja duh i krijepi brata magarca na Putu Istine i Života. Rado bih s vama, veliki mali ljudi, sestrice i braćo, pješice hodočastila krajevima Bosne, ali okolnosti nisu na mojoj strani. Bogu hvala na darovanoj prilici da u pratnji dragog ujaka bratski posjetim mjesna bratstva OFS-a Bosne Srebrene, susreti su to koji obogaćuju i koji se pamte; bijaše to moj Franjevački hod. Prije, poslije tog, i zauvijek Bosna se duboko ukorijeni u srcu gdje živi, kuca i diše, a srce, noseći Bosnu, hodočasti u Asiz.
Mladosti i djeco moja, sadašnjosti i budućnosti naša! Vječni je zaljubljenik primjer i uzor kako ljubiti Ljubav koja nije ljubljena. S nama hodočasti predjelima Bosne i vodi nas na Izvore franjevaštva, u svoj zavičaj. Dok u molitvama srca, osmijehu zahvalnosti, znoju lica, žuljevima na nogama, sreći i radosti, Gospodin blagoslivlja svaku stopu rodne grude, budimo ponosni što je domovina BiH Franjina i franjevačka, Božja i naša, i što živimo franjevačku duhovnost i karizmu u jedinstvu različitosti s ljudima dobre volje.
Naš je život franjevački hod, hodočašće Bosnom do Asiza. S nama hodočaste Isus, Marija i Franjo; preko cvjetnih dolina i snježnih vrhunaca, u pratnji brata protivnog vjetra i sestara pustinja i zvijezda, bosanskim šumama i hercegovačkim kamenom, dolazimo Gospi od anđela – u Porcijunkulu, kolijevku Reda, moleći i dobivši potpuni oprost. Tako poletni kročimo na brežuljke Asiza i La Vernu za susret s Gospodinom oči u oči.
Ljubljena mlada braćo i sestre, djeco i unuci! Proljeće ste naših ljeta, jeseni i zima. Svojoj starijoj braći i sestrama, tati i mami, djedu i baki, osobama u najboljim i zlatnim godinama, u drugoj i trećoj životnoj dobi Božji ste blagoslov, dar. Sretni smo i zahvalni što smo članovi jedne velike franjevačke obitelji koja živi evanđelje u vjeri, nadi i ljubavi kao glasnik Velikoga Kralja. Čvrsto ste stablo i bogata krošnja dubokih korijena koje treba sačuvati za vas i buduća pokoljenja, da se ne ugase stoljetna ognjišta, i da mi: framaši i trećoredci, i naše obitelji, budemo dobri, Božji ljudi, i rasadnik duhovnih zvanja. Vaše najljepše godine života našim danima darivaju svježinu, ljepotu i miris, polet i kreativnost, posebnu bliskost Božje blizine.
Dobra, pametna, lijepa mladosti! Budimo jedni drugima što i jesmo: Božji blagoslov, dar. Želimo da palete naših boja, osjećaja, misli, zahvalnost molitve i vapaji srca i duše, rad naših ruku i plod naših njiva, zajedno s pastoralama vaših života bude duga koja spaja dvije obale modre rijeke.
Bogu hvala, hodočasnici smo hodočašćima života. Na istim je i različitim stazama naš franjevački hod. Kroz domovinu i Asiz hodočastimo fizički, mislima, srcem, željom, uvijek u molitvi zahvalnosti Bogu na darovanim blagoslovima. U vrelim i studenim danima, olovnim i ružičastim vremenima, na poljanama zelenim i vrutcima tihanim, u dolini smrti, Gospodin je s nama, dobri Pastir i Otac čiji su štap i palica utjeha, zaštita i hrid. Ljubljena smo Božja djeca koja žive u Ljubavi i za Ljubav.
Ljubljeni brate! Voljena sestro! Dragi prijatelju! Mi, najmanji od najmanjih, bijedni crvići veliki kao mravi, sretni u malenosti služenja, u pratnji Isusa i Marije, zajedno s Manjim bratom Franjom i Njegovom biljčicom, sestrom Klarom na Franjevačkom hodu hodočastimo svetištima srca i svijeta svjedočeći, kao Asiški siromasi, da je Bog moj i sve moje!
Ljerka Mikić
