U jednom kineskom kraju na vlast je došao mladi kineski kralj.

Bila mu je želja posjetiti svako mjesto i svako selo svoga kraljevstva. Kamo god je došao promatrao je kuće i dvorišta. I koja mu se kuća dopala u toj kući bi prenoćio. Nakon što bi odlazio sa svojom pratnjom, tu obitelj koja bi ga primila, gdje se lijepo odmorio, naspavao i najeo – bogato bi nagradio. Naravno kako se taj glas o toj kraljevoj dobroti i nagradi brzo proširio: svi su se trudili kada su čuli kraljevog glasnika da će doći u njihovo selo ili mjesto, što bolje urediti svoju kuću, uljepšati dvorište i okućnicu, zasaditi cvijeće kako bi se kralju dopala baš njihova kuća i kako bi kralj izabrao da baš kod njih prespava.
Tako je kralj došao u jednu daleku provinciju svojega kraljevstva koje nije baš bilo imućno, već više siromašno nego bogato. Kraljev glasnik je najavio : ‘Za mjesec dana vam dolazi kralj i prespavat će u najljepšoj kući koja ga primi i pogosti. Što mislite što su ti ljudi radili tih mjesec dana ? Pripremali su se za kraljev dolazak. Jako su se trudili oko svoje kuće i okućnice kako bi kralj zamijetio baš njihovu kuću te baš kod njih prespavao.
Svi osim jedne kuće. Više kućice nego kuće. Kućice jedne siromašne udovice koja je imala svoga maloga sina koji je svaki dan pasao ovce kako bi mogli preživjeti. Bili su vrlo siromašni. I oni su počistili svoju kuću ali je nisu mogli urediti kao drugi. I kada je kralj dolazio u to mjesto, tada je mali sin te siromašne udovice, uzeo crvenu boju i na tu malu trošnu kućicu nacrtao jedno veliko srce i ispod njega napisao: OVO JE SRCE ZA MOGA KRALJA. I kada je kralj prolazio selom, uistinu zapale su mu oči mnoge prekrasno uređene kuće. I kada je došao do kraja toga sela, te kada je počeo birati gdje će ovaj put prespavati, naišao je upravo na tu malu trošnu kućicu te udovice i toga maloga djeteta.
I kada je ugledao to nacrtano srce i ispod natpis koji je taj dječak napisao odlučio je i naredio svojoj pratnji da će baš u ovoj kućici prenoćiti, bez obzira što u toj kućici nije bilo čak ni kreveta nego su na podu spavali. Svi su ostali začuđeni: kako baš u najgoroj i najsiromašnijoj kućici izabire prespavati. Po odlasku je, kako je bio običaj bogato nagradio tu siromašnu obitelj. I tada je rekao : ‘Vidite, svi ste uredili svoju kuću za kralja. Svi ste uredili svoje okućnice, svoje vrtove… jedino mi je ovaj dječak dao svoje srce koje nacrtao na zidu svoje kuće za svoga kralja. Nitko od vas mi nije takvo nešto učinio.