Dok su krstjani obitavali po selima, franjevci idu u trgovačka, gradska i prigradska mjesta gdje boravi veliki broj ljudi. Najstariji popis franjevačkih samostana imamo kod Bartolomeja Pizanskog, koristeći podatke iz vremena 1375. Prema tom popisu Bosanska vikarija je obuhvaćala sve zemlje od Crnog mora do Istre, s djelovima Ugarske i Vlaške sa 7 kustodija i 36 samostana.
Na području Bosanske kustodije spominju se samostani u Milima (kod Visokog), Kraljevoj Sutjesci, Lašvi i Olovu. U najvećoj mjeri dubrovački majstori sudjeluju u gradnji crkava i samostana po Bosni. Iz 15. stoljeća se spominju i mnogi drugi samostani: Podvisoki, Zvornik, Fojnica, Kreševo, Vranduk, Bobovac, Livno, Srebrenica... Vihor stoljetnih ratova i paleži uništio je uglavnom sve te građevine.