Dar. Tri slova koja izazivaju mnoge osjećaje pri izgovaranju.
Koji se čovjek ne raduje daru? Nije važno je li to čokoladica ili nešto što mu je prijeko potrebno u tom trenutku. Dokaz za to je onaj iskreni osmijeh na licu djeteta kojemu je darovana igračka. Trenutak u kojemu užurbano kida ukrasni papir, uzima u ruke srž svog dara i započinje svoju igru. Iz dana u dan, igrajući se razvija svoje sposobnosti i maštu. Polako upoznaje, dio po dio dara i načine na koje može djelovati.
No, vremenom čovjek neke darove ostavi na polici poput ukrasa u njegovu domu. Često se ne sjeti ni obrisati prašinu s njega, a kamo li uzeti u ruke dar i probuditi one dječje osjećaje radosti dok se igra omiljenom igračkom. Ukrasni dar izgubi svoju prvobitnu svrhu, prestane biti znak ljubavi, pomoći, djelovanja. Jer nije šalica stvorena da bude mirno smještena na polici, već da u nju čovjek ulije omiljeni napitak i nakratko uživa u njemu. Iako, ponekad čovjek dobije ukras kao dar, to ne znači da treba dopustiti prašini da prekrije njegovu svrhu.
Ipak, postoje darovi koji se ne mogu kupiti. Oni posebni, neprocjenjivi koji su dio čovjeka. Njihova posebnost krije se u tome što se svakim darivanjem u čovjeku umnožavaju. Darovi koje je čovjeku darovao Onaj dok ga je s ljubavlju kreirao u majčinoj utrobi. No, i takav dar je prije svega potrebno otvoriti, upoznati svaki njegov dio, svrhu te upotrijebiti ga na pravi način. Njih čovjek teško nalazi, a još teže upoznaje i dijeli s drugima. Ponekad iz straha da će ostati bez dara, a ponekad iz sebičnosti, jer ne poznaje njegovu moć umnožavanja radosti.
Tuzlanski framaši prepoznali su moć Božjeg dara i motivirani prispodobom o talentima iz Matejeva evanđenja, kroz razne framaške aktivnosti širili radost. Ipak, kao što je od nekoliko igračaka djetetu najdraža samo jedna, tako je i tuzlanskim framašima uz brojne darove koje u sebi nose, najdraži jedan. Pjevanje. No, imajući na umu da neki darovi imaju veće značenje ako su u paru, najdraži su dar framaši pridružili solidarnosti i humanitarnom radu.
Mjesecima su, uz svakodnevne obveze, brisali prašinu sa svojih glasnica, kako bi naposlijetku 24. travnja, u dvorani Katoličkoga školskoga centra dokazali moć darivanja, organizirajući „Humanitarni koncert Frame Tuzla za Marijine obroke“. Organizaciju koja pomaže najsiromašnijim državama pružajući gladnoj dječici obrok i obrazovanje, uz jačanje lokalnog gospodarstva. Koliko je jednostavno pomoći dokazuje činjenica da je za cijelogodišnju prehranu jednog djeteta potrebno samo 30 KM.
Svome gradu darovali su prekrasne izvedbe Oliverovih, Gibonnijevih, Vanninih, fra Marinovih pjesama, ali i one koje su marljivo spremali za Framafest. Framaši su, darivajući dio sebe, uspjeli omogućiti obrok i obrazovanje za još 30 djece. Usto, dokazali su moć umnožavanja darova, osjetivši unutarnju radost činjenja dobrih djela i međusobno prijateljstvo. Pjevali su za one čiji je glas u ovome svijetu tih. Bili su i ostali glas najmanjih.
Frama Tuzla
